
Po riječina autora, radi se o projektu koji govori o jedinom oslobođenom logoru tokom srpske agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu, a koji se nalazio u mjestu Liplje, udaljenom osam kilometara od grada Zvornika. Od oko 400 prinudno zatočenih osoba; u njemu prinudno zatočeno, maltretirano, mučeno, žene silovane; ubijeno je njih 27.

U akciji oslobađanja ovog prinudnog mjesta zatočenja Bošnjaka, juna 1992. godine, pripadnici Teritorijalne odbrane Republike Bosne i Hercegovine sa dijela Zvorničke opštine oslobodili su zatočene bošnjačke civile među kojima je bilo djece, žena, staraca…

Priča je ovo o velikom poduhvatu stanovnika ovih krajeva, koji su se, iako slabo naoružani sa svega tridesetak pušaka, uspjeli suprostaviti mnogo nadmoćnijem agresoru.
-Film “Lipnje-Povratak u slobodu” je dokument o jedinom oslobođenom logoru tokom agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu, kaže Avdo Huseinović. Logoru sa područja općine Zvornik kojeg su, 25. maja 1992. godine, uspostavile srpske vojne snage zajedno sa jedinicom “Beli orlovi” iz Službe državne bezbjednosti Srbije. Logor je bio smješten u jednoj kući ali, pored nje korišteno je još nekoliko različitih objekata u kojima su ljudi mučeni, ubijani, žene seksulno zlostavljane. Logor je olobođen nakon devet dana, 2. juna 1992. godine, u jednoj veličanstvenoj akciji pripadnika Teritorijalne odbrane sa područja slobodnih teritorija Zvornika koji su, nakon bijega jedne djevojke iz tog logora, spoznali prave užase koji su se dešavali u njemu. Ovo je jedna nevjerovatna priča, spoj drame koja je vladala unutar u logoru.

-Dakle, spoj priča tih logorskih mučenika i priča oslobodilaca, o tome kako su sa malim, veoma skromnim količinama naoružanja uspjeli obaviti jednu takvu veličanstvenu akciju koja je rezultirala time da oko 400 ljudi bude oslobođeno od tortura kojima su bili izloženi. Prilikom oslobađanja logora ubijen je dio zatočenika. Naime, “hrabri” zločinci iz Srbije, pretežno sa područja Srema, u momentu oslobađanja logora natjerali su logoraše da izađu iz logora poznatog kao “Đuzina kuća” i onda im pucali u leđa.
Nakon više desetina snimljenih dokumentarnih filmova Avdo kaže da uvijek ima problem vezan za to kada treba vrednovati neko od tih djela na nekoj skali važnosti i vrijednosti.
-Ono što mogu reći za ovaj projekat jeste to da je ovaj film drugačiji od ostalih upravo zbog svoje dramatične i neobične tematike, a posebno istorijske važnosti, kaže Avdo Huseinović.
-Radi se o tome da on govori o jedinom, vojno, oslobođenom logoru u Republici Bosni i Hercegovini, a znamo da su, tokom agresije na našu zemlju, agresori uspostavili više od 600 mjesta prinudnog zatočenja za Bošnjake i drugo nesrpsko stanovništvo.