Naime, projekt srpske aneksije Crne Gore je pokrenut. Aleksandar Vučić je krenuo u završnu akciju pokoravanja Crne Gore, dok svi gledaju u Republiku Srpsku.
Piše: Vlado VURUŠIĆ (Jutarnji list)
Mračni nacionalistički plan Aleksandra Vučića “svi Srbi u jednoj državi”, što smo već doživjeli prije tridesetak godina i zbog kojeg je Srbija pokrenula niz ratova na području Jugoslavije – sada se revitalizira u skladu s ratnohuškačkom idejom “srpskog sveta” prema napucima nedavnog agresivnog Svesrpskog sabora.
Počela je operacija kastriranja crnogorske državnosti te njezino pretvaranje prvo u srpsku Bjelorusiju, s vjerojatnim krajnjim ciljem da doživi sudbinu Krima. Vučić je ozbiljan u svojim opasnim namjerama kojima cijelu regiju gura u sukob te na tragu nekadašnjeg ratnog i osvajačkog Memoranduma kreće u misiju osvajanja onoga što zove srpskim zemljama. Crna Gora je na korak do toga da izgubi suverenitet na vlastitom teritoriju, odnosno da Crnogorci postanu manjina u vlastitoj državi.
Naime, kako piše podgorička Pobjeda, nakon povratka predsjednika crnogorske skupštine i četničkog vojvode Andrije Mandića te njegova političkog pobočnika Milana Kneževića s tog Vučićeva “načertanijskog” nacionalno političkog zloslutnog skupa, krenulo se u izmjene Zakona o državljanstvu Crne Gore, kojima bi se promijenila demografska, politička i biračka struktura Crne Gore, ali i geopolitička slika regije.
Tim zakonom bi se zapravo omogućilo da se i formalno započne i zaokruži projekt “srpskog sveta”, kao realizacije Memoranduma SANU-u pod drugim imenom, te da počne urušavanje i nagrizanje crnogorskog identiteta i suvereniteta. Izmijenjenim zakonom (danas u Crnoj Gori ne postoji institut dvojnog državljanstva, upravo zbog toga) omogućilo bi se da mnogi građani Srbije koji “dokažu” da imaju crnogorske korijene (ali kako kažu u Podgorici, to ne mora čak biti ni nužan uvjet) mogu dobiti državljanstvo, a time automatski i glasačko pravo, čime bi vjerojatno zapečatili sudbinu i crnogorske države i nacije. Prvo jer bi se na izborima, s tolikim brojem novih glasača i državljana, omogućila dominacija prosrpsko-proruskih opcija, a broj Srba u Crnoj Gori, bez obzira na to što dobar dio njih ondje ne bi živio, time bi se znatno povećao te bi to bio argument da je Crna Gora samo “još jedna srpska država”, pored Republike Srpske.
Osim toga, poznat nam je i Vučićev izborni inženjering kojeg već godinama primjenjuje u Srbiji. Kako javlja Pobjeda, uskoro će “biti koncipirane izmjene Zakona o crnogorskom državljanstvu kojima će biti omogućen upis srpskih državljana u crnogorski birački popis”. No da se to provede, premijer Milojko Spajić mora smijeniti ministra pravosuđa Andreja Milovića, iz svojeg Pokreta Evropa sad! (PES), koji se protivi izmjenama koje bi zadovoljile Mandića i Kneževića, a poglavito Beograd. – Nakon smjene Milovića, prvi važniji korak Spajićeve vlade mogao bi biti pokretanje procedure izmjena crnogorskog zakona o državljanstvu – kaže izvor Pobjede iz vrha PES-a. Naime, crnogorski mediji navode da je ministar Milović odbacivao bilo kakav razgovor o izmjenama propisa koji reguliraju dobivanje crnogorskog državljanstva. No premijer Spajić, iako je prvo navodno bio na strani svog ministra, sada je ipak podlegao pritiscima.
Milan Knežević kazao je krajem prošle godine da će sa srpskim predsjednikom Aleksandrom Vučićem razgovarati o dvojnom državljanstvu, dodajući da njegova stranka, kako navodi Pobjeda, ostaje “posvećena ideji kuće svih nas, da se pomire pravoslavni Srbi i Crnogorci, da se pomirimo radi budućnosti naše djece”. Osim toga, Mandić već dulje Spajiću prijeti svojom podrškom. A vlada je ionako na konopcima. Spajić joj je na čelu, ali čini se da njome ipak upravlja Vučić, na daljinski upravljač preko Kneževića i Mandića, koji se već dulje zalažu za izmjene upravo tog zakona koje mijenjaju krvnu sliku Crne Gore. Mandić je Spajiću zaprijetio uskraćivanjem podrške ako, kako kaže ” nastavi ignorirati legitimne zahtjeve srpskog naroda, koji su i dalje građani drugog reda i ne mogu dobiti crnogorsko državljanstvo”. Podsjetimo da je Mandić već bio Spajiću zaprijetio padom vlade ako ovaj ne podrži Rezoluciju o Jasenovcu, koja je također dio Vučićeva svesrpskog masterplana. Smjena Milovića prvi je korak ka izmjenama zakona jer je potrebno pozitivno mišljenje ministarstva pravosuđa, a po imenima njegovih mogućih nasljednika kojima barata Pobjeda, to neće biti teško ostvariti. Naime, list navodi da bi na to mjesto mogli doći ili Darko Dragović, koji je, kako Pobjeda navodi, “poznati pripadnik jake prosrpske struje unutra PES-a”, ili potpredsjednik vlade Momo Koprivica iz Demokratske Crne Gore koja je također prosrpska, mada nešto umjerenije, ali dovoljno da pristane na takvu izmjenu zakona.
Pobjeda navodi da Mandić, ali i Vučić preko svoje obavještajne službe BIA-e, drži Milojka Spajića u šahu zbog njegovih veza s južnokorejskim “kriptomagom” Hyung Do-kwanom, koji je bio na Interpolovoj tjeralici. Skrivao se u Beogradu, ali je neposredno pred prošle izbore osvanuo u Podgorici, gdje je uhićen, a tadašnji tehnički premier Dritan Abazović pokušao ga je iskoristiti u izborno-političke svrhe protiv Spajića kojem se pripisuju mutni poslovni odnosi s Do-kwanom, pa navodno zato mora šutjeti i trpjeti.
Očekuje se burna rasprava u skupštini, ali vjerojatno i izvan nje jer je potpredsjednik najjače procrnogorske stranke DPS Ivan Vuković najavio da će stranka učiniti sve da se Zakon o državljanstvu ne izmijeni jer bi se time, kako je kazao “rušio demokratski poredak u zemljama regije”, navodeći primjer da su mnogi građani BiH iz Republike Srpske glasali na lokalnim izborima u Srbiji, zbog čega je i ondje izbio skandal. No ako se izmijeni, a kako stvari stoje sva je vjerojatnost da će se to dogoditi, Crna Gora bi se našla u zrakopraznom prostoru praktičkog isporučenja Srbiji na pladnju, a potom bi vjerojatno na red došla i BiH, odnosno tzv. Republika Srpska.
A onda je Vučiću “široko polje” i tek mu treba korak da “začačka” Makedoniju, pa i Hrvatsku. Ako sada ne bude reakcije Washingtona i Bruxellesa u ime spasa jedne suverene europske države, članice NATO-a i zemlje najbliže članstvu u EU, onda ni najcrnje prognoze o sukobima i potresima na Balkanu više nisu samo pusta medijska i analitička nagvaždanja.