Anabela Atijas je prije Andreja bila u braku sa Gagijem Đoganijem sa kojim ima dvije kćerke. U jednom trenutku shvatila je da njihv bračni život nije ono kako je ona zamišljala život u dvoje te su donijeli odluku da se razvedu. Od 2012, godine uplavila je vezi, a poslije i brak sa Andrejem Atijasom sa kojim je dobila kćerku Blankicu.
– Mislim da smo nas dvoje karmički vezani. Da smo jedno drugom trebali da služimo da iscjelimo neke dijelove sebe jedno kroz drugo. Kada smo se upoznali naša priča iz djetinjstva je bila prilično slična. Dok smo razgovarali kao da sam ja započinjala rečenicu a on je završavao, a meni je mnogo značilo da me neko razumije, a i njemu. Tome sam težila cijeli život da bez puno priče neko zna kako se ja osjećam i šta mi treba čime to može da popravi ako je meni dan loš – priča iskreno Anabela u emisiji “Na terapiji sa Slavicom Đukić Dejanović”.
– Kada mi se već drugi put desilo da pravim porodicu sa nekim ko ima nekih svojih poroka ili bolesti kojima treba pristupiti, onda sam se zapitala da li treba da pobjegnem ili sa čim treba da se suočim, uhvatim u koštac da pomognem, odlučila sam se za ovo drugo. Naravno da sam napravila taj potez razvoda jer je to bio jedini način da doprem do njega kada je to već bilo pred kraj. Na dnu je i nema dalje. Tako da sam to negdje i taktički uradila i imala sam osjećaj. Nama ljubavi nikada nije ponestalo, nikada nismo imali probleme između sebe, neki trougao… Ne, on je samo jedno oštećeno dijete koje je nažalost potražilo pomoć eto u tom momentu u alkoholu i to od svoje 13. godine. Ja to nisam ozbiljno shvatala, dosta nas olako shvata alkoholizam, šta, to je piće, popiješ, razveseliš se, odspavaš, probudiš se trijezan… Zapravo ja sam tek kroz njega shvatila da je to jedan bijeg od realnosti, od stvarnosti, od nekog bola, od čega ne znam… – priča iskreno Anabela i dodaje:
– Da se neko anestezira do te mjere da se ne sjeća svog prošlog dana, šta je to? Ja sam bila dovoljno jaka da svoje boli ne liječim na način na koje ljudi liječe, kroz poroke, ali nažaost on nije imao tu snagu kao dijete, međutim kada je potražio tu pomoć od mene ja sam znala da je to to, da će to dobro da se završi da ima predispozicije da bude normalan čovjek. I evo danas poslije tri godine mogu da kažem da sam preponosna i da itekako postoji izlaz kada se pristupi drugačije tim stvarima.
Anabela i Andrej nisu u braku, ali to ne mijenja njihov odnos.
– Formalno smo se razveli, ali taj papir apsolutno ništa ne znači, ništa se nije promijenilo. Da po svaku cijenu ostaješ u nekoj toksičnoj vezi, uvijek tu bude čerupanja oko nečega. Nažalost svjedoci smo tako ružnih razvoda gdje se ljudi svađaju oko sopstevnog djeteta ne shvatajući da povređuju do srži, do kosti to svoje dijete. Nijedno dijete ne može da bude mirne duše da vidi roditelje koji se kolju oko njega ili oko jednog parčeta materijalne stvari. Meni je to toliko tužno, gore mi je kad vidim da se to tako završi nego da smo mi imali probleme, pa se borili, borili pa se nije dobro završilo. Nekako mi je to poštenije- kaže Anabela.
Osim što je ponosna na svog izabranika Anabela je ponosna i na svoje kćerke, na pitanje kako sebe doživljava kao majku kaže:
– Stalno sam imala potrebu da uradim nešto više, kao da ništa što sam radila nije bilo dovoljno, a onda sam shvatila da je to takva glupost. Da svoje dijete pitate koga bi izabralo, ono bi reklo da bi izabralo opet nas. Ja čvrsto vjerujem da su djeca izabrala roditelje. Ja gledam sad, na primjer, pravim paralelu između Lune koja je zaista bila jedna slatka ušuškana djevojčica koju je na žalost život itekako na najgori mogući način očvrsnuo i onda se pitam da li sam učinila dobro djelo što sam je štitila od svega ili sam joj učinila medvjeđu uslugu. Koliko je zapravo dobro da štitimo djecu od svega, pa nije ni to normalno.
Anabela kaže da je odnos između kćerki koje ima iz dva braka veoma dobar.
– Odnos između njih je prelijep, baš onakav sam priželjkivala. Bezuslovna ljubav, razumijevanje, prave sestre. Po tom pitanju znam da sam napravila dobre poteze kada sam ih učila da su jedna drugom svetinja, da se vole, da su one najbolja prijateljica jedna drugoj, da mame možda jednog dana neće biti ali da će one biti tu. Mislim da su svjesne koliko su jedna drugoj kroz život važne i vidim da to savršeno funkcioniše, zaključila je Anabela za Blic.