Ime Srebrenica nosi toliku težinu i takav značaj da je cijeli svijet čuo.
Amor Mašović, čovjek koji je dugi niz godina radio na poziciji predsjedavajućeg Kolegija direktora Instituta za nestale osobe i postao simbol potrage za onima koji su nestali tokom rata u Bosni i Hercegovini, kazao je kako je sama činjenica da se danas, 28 godina nakon genocida, nalazimo na ovom mjestu svjedoči kakva je monstruoznost ovih zločina.
On se godinama bavio pronalaskom ostataka nestalih Bošnjaka u Bosni i Hercegovini, istraživanjem i dokumentiranjem zločina na području cijele države. Iako je u penziji, na raspolaganju je svima, kako udruženjima i institucijama tako i porodicama kada je riječ o procesu traženja nestalih osoba.
I ovog jula je u Srebrenici. Politička situacija čini se nikad gora, a dodatno je teže jer negatori genocida ne miruju, dvije godine su i od Inckovog zakona, a nadležni ništa ne rade na procesuiranju istih.
Mašović za Bosnainfo govori kako je došlo vrijeme da Bošnjaci pozivaju na odgovornost:
„Stvari su sasvim jasne, precizne. Prava adresa za to su upravo nadležne institucije, čini mi se da ima dovoljno elemenata krivičnih dijela u skladu i sa postojećim i sa ovim izmjenjenim zakonom visokog predstavnika, tako da ne znam zašto izostaju reakcije. Bojim se da, ono što kolokvijalnom zovemo međunarodna zajednica da je zapravo ona ta koja koči bilo direktnim uticajem na nadležne institucije, bilo indirektnim kroz poruke koje povremeno šalju da su zapravo oni ti koji na neki način sprečavaju i u najmanju ruku doprinose pasivnosti institucija kada je u pitanju procesuiranje tih evidentnih krivičnih djela. Evo i danas će se desiti je li, neka od tih djela objavljivanja nekih neustavnih, nezakonitih odluka, zakona itd, bojim se da će reakcija ponovno izostati. Možda je došlo vrijeme da Bošnjaci pozovu na odgovornost roditelje manjeg bh. entiteta i međunarodnu zajednicu“, ističe Mašović za Bosnainfo.
Bošnjaci kao narod su razjedinjeni kako na političkom planu, tako i u životu, blijede reakcije na otvorene napade na žrtve genocida, na Bošnjake ali i samu državu.
O ovoj temi Mašović je kratko prokomentirao:
„Bošnjaci razjedinjeni, to je posebna priča, samo kad pošaljete poruku javnosti, govorim o neujedinjenim političkim ciljevima Bošnjaka, onda vas optuže da se koristite jezikom mržnje. Bošnjaci su u ovom trenutku rekao bih bez neke vizije, ne svi istina, ali neki izgleda nisu dovoljno dalekovidi da vide šta se to zaista dešava“.
Još traje potraga za stotinama nestalih s područja Srebrenice i okolnih mjesta.
„U Bosni i Hercegovini je više od 1000 masovnih grobnica
O teškom iskustvu koje je doživio i koje mu se urezalo u sjećanje, Mašović je ispričao za Bosnainfo:
„U Bosni i Hercegovini je više od 1000 masovnih grobnica, uglavnom su u tim masovnim grobnicama Bošnjaci. Oko 85 posto do sada ekshumiranih su žrtve Bošnjačke nacionalnosti i masovnih grobnica sa tri ili više žrtava, do onih najvećih kao što je rijeka Drina, jezero Perućac, Tomašica sa oko 1500 žrtava prvobitno sahranjenih u grobnici, zatim kompleks primarnih grobnica u mjestu Glogova kod Bratunca, koji je također najvjerovatnije bilo u manjim grobnicama oko 1500 žrtava, ali su sad kao i Tomašica izmještane nakon što su tijela raskomadana i odvožena na sekundarne i tercijalne lokacije.
Dakle, sa tri i više žrtava u više od 1000 grobnica, od toga 165 grobnica ima više od 15 žrtava i gotovo da su sve isključivo Bošnjaci.
Sve te grobnice po nečemu imaju karakteristike, u kojima pronalazite djecu, u jednoj od njih koja mi se urezala, a koju nisu za sobom ostavili zločinci Biljane Plavšić, Karadžića, Mladića, Krajišnika, nego holandski vojnici, dakle ona grobnica sa šest tijela u Potočarima u kojima je jedno novorođenče. U mnogim drugim jamama nalazili smo djecu kao žrtve, u nekim grobnicama nalazimo cijele porodice, kao što je slučaj porodice efendije Ramića ovdje u blizini Sarajeva kod Semizovca.
U nekim grobnicama nalazimo isključivo žene, grobnica u blizini Nevesinja, gdje je od 16 žrtava 15 žena, sve su zaklane, sve su ostavljene nesahranjene na površini sve do anšeg dolaska tamo nekad 1997. godine. Dakle, svaka od grobnica ima svoju priču, ispričanu ili neispričanu, teško je govoriti.
Grobnica Perućac u jezeru Perućac koja skriva posmrtne ostatke ne samo posljednje agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu 1992-1995. nego i žrtve genocida iz prethodnih perioda, vjekova, teško mi je bilo šta izdvojiti. Ono što je sigurno jeste da su se zločinci dobro potrudili da tragove svojih zločina u jednom momentu skriju, a onda kada su vidjeli koliko je pasivna međunarodna zajednica spram njihovih zločina, koliko je na neki način i saučesnik u tim zločinima kroz čitav niz svojih poteza od embarga na oružje koje je trebalo da pomogne BiH da se odbrani, da agresija ne traje onoliko dugo koliko je trajala.
“Međunarodna zajednica suodgovorna zajedno sa zločincima”
Ta uloga, saučesništva međunarodne zajednice je sasvim evidentna i sad kad bih se vratio u prošlost vidio bih da zapravo gotovo jedini ljudski potez koji je bio od strane te međunarodne zajednice uobličene kroz Ujedinjene Nacije jeste priznanje Bosne i Hercegovine 1992. godine sticanjem njene nezavisnosti.
Svi daljnji njeni potezi su zaista bili u najmanju ruku vrlo diskutabilni, a nekada i direktno usmjereni protiv branitelja Republike Bosne i Hercegovine i ona je suodgovorna zajedno sa zločincima, sa njenim sljedbenicima današnjim u Banja Luci iz opozicije i opozicije, ona je suodgovorna za stanje u Bosni i Hercegovini danas!“, poručio je Mašović za Bosnainfo.
Tokom rata ’90-ih godina u Bosni i Hercegovini prijavljen je nestanak 34.000 osoba. Od 34.000 prijava, verifikovan je nestanak 29.704 osobe. U Bosni i Hercegovini se kao nestalo vodi još 7.500 osoba, a do sada je pronađeno 80 posto nestalih.
Šta je sve doživio i vidio u godinama koje su iza nas, gospodin Amor Mašović bi trebao napisati knjigu. Na naše pitanje da li razmišlja o knjizi u kojoj bi objavio svoja iskustva, za Bosnainfo otkrio je da o tome razmišlja:
„U ovom času još uvijek razmišljam o tome, pokušavam da odredim šta bi to trebalo i da li bi to trebalo da bude jedan katalog svih grobnica u Bosni i Hercegovini ili bi tu trebalo unijeti i neka lična osjećanja onoga što sam ja doživljavao u tih 30 godina. Od početaka u Komisiji za razmjenu ratnih zarobljenika što je također bilo vrlo teška misija spašavati ljudske živote iz koncentracionih logora, jer niste uvijek bili u poziciji da to možete realizovati, pa evo do dana današnjeg, još uvijek sam u razmišljanjima u kojem pravcu bi trebalo to moje svjedočenje da ide“, kazao je Mašović za Bosnainfo.
Na 28. godišnjicu genocida u Srebrenici u mezarju Memorijalnog centra bit će ukopano 30 žrtava:
Alić (Omer) Džemail, rođen 1962, Aljić (Zildžija) Mevlid, rođen 1957, Avdić (Mujo) Halil, rođen 1975, Džanić (Tajib) Esad, rođen 1968, Đozić (Edhem) Semir, rođen 1977, Esmić (Meho) Mujo, rođen 1940, Garaljević (Mehmed) Sakib, rođen 1971, Gerović (Mahmut) Mehmed, rođen 1945, Halilović (Ahmet) Ahmedin, rođen 1976, Hodžić (Ismet) Senid, rođen 1975, Ibrahimović (Abid) Sabid, rođen 1974, Ibrahimović (Haso) Hasib, rođen 1946, Ibrić (Šemso) Šaban, rođen 1935, Jahić (Huso) Ređo, rođen 1935, Klempić (Alija) Esed, rođen 1979, Lemeš (Avdija) Zuhdija, rođen 1949, Mehinović (Ibro) Idriz, rođen 1950, Mekanić (Junuz) Mustafa, rođen 1979, Mujanović (Šećan) Vejsil, rođen 1943, Mujanović (Vejsil) Hasib, rođen 1965, Mujić (Idriz) Himzo, rođen 1959, Muminović (Mumin) Nezir, rođen 1930, Musić (Demir) Bekir, rođen 1972, Riđić (Šaćir) Ekber, rođen 1972, Salčinović (Turabija) Elvir, rođen 1980, Selimović (Bajro) Sabahudin, rođen 1964, Selimović (Ševko) Nisad, rođen 1976, Smajlović (Omer) Hasan, rođen 1959, Tabaković (Hajro) Rifet, rođen 1966, Zukić (Ibrahim) Husein, rođen 1932.
Među 30 osoba koje će ove godine biti ukopane na kolektivnoj dženazi 11. jula nalaze se četiri maloljetnika.
Najmlađa žrtva koja će biti ukopana ove godine jeste Elvir Salčinović, dječak koji je imao 15 godina kada je ubijen. Ubijen je na području Baljkovice, a njegovi posmrtni ostaci su ekshumirani iz masovne grobnice Liplje kod Zvornika 2001. godine. Identifikovan je deset godina kasnije. Konačan smiraj naći će uz svoga oca Turabiju i brata Almira, koji su u Potočarima ukopani 2003. odnosno 2011. godine.
Najstarija žrtva koja će biti ukopana jeste Nezir Muminović, koji je u momentu kada je ubijen imao 65 godina. Njegovi posmrtni ostaci ekshumirani su još 2007. godine na području Kamenice.
U mezarju Memorijalnog centra Srebrenica – Potočari do sada je ukopana 6.721 žrtva genocida koji je tadašnja Vojska Republike Srpske pod komandom osuđenog ratnog zločinca Ratka Mladića počinila nad Bošnjacima 1995. godine u Srebrenici. Još uvijek se traga za gotovo 1.000 žrtava genocida.