-Istina, u posljednje vrijeme, umjesto da sam snimam nešto, više sam se okrenuo autorskom radu stvarajući pjesme za druge. Nastojim da ono što radim uradim što kvalitetnije. Pored brojnih pjesama koje sam radio, kako za sebe, tako i za druge, iza sebe sam ostavio i više arhivskih snimaka na kojima sam, u svojoj interpretaciji, ostavio zabilježene neke od pjesama iz bogate riznice bosanskohercegovačkog izvornog stvaralaštva. Sevdah i sevdalinka jesu naše nacionalno blago koje zavređuje da na njega, s vremena na vrijeme, mlađim generacijama skrećemo pažnju. Nisam od onih koji se, kao drugi, kunu u našu tradiciju ali kada na svom audio ili video snimku treba snimiti neku od naših tradicionalnih pjesama onda to, “mudro” izbjegnu. Neke od dvadesetak evergrina koje sam snimio jesu “Negdje u daljine”, “Vrbas voda noila jablana”, Haj san zaspala”, “Tebi majko misli lete”… Njih ću, kao ovu “Oj djevojko džidžo moja” “obući” u video ruho te ih tako značajnije prezentirati javnosti. Sve to radim sa sarajevskom produkcijom “Blues” Ismeta Polovine.
Je lakše pisati pjesme za druge ili za sebe?
-Za druge, svakako. Iako sam autor najbolje osjeća kako bi pjesmu trebalo donijeti publici, najteže je pisati za sebe. No, nisam sebičan. Rado pjesme dajem onima koji će znati da ih donesu na pravi način. Pjesma koja postane hit i samom autoru otvara vrata uspjeha bez obzira na to da li je on interpretira ili neko drugi.