Bez posebne pompe iza njega su ostala respektabilna djela. Neka od njih jesu romani “Kupi mi kupine”, „Vrijeme žetve“, „Dedo“ te knjige „Prvi BH pop rock leksikon”, “Bijelo dugme”, “Soundtrack vremena”, “Pedeset godina BH pop rocka”, „Noćas nema mjeseca punog iznad Bosne”.
Njegovi stihovi “obučeni” u muzičko ruho našli su se u repretoaru brojnih pjevača među kojima su Mladen Vojičić Tifa, „Crvena Jabuka“, Fuad Backović Deen, Esso Beštija, Almir Ajanović, Al Dino, Halid Bešlić, Halid Muslimović, Hanka Paldum, Ado i Izet Gegaj, Armin Muzaferija, Adis Škaljo, Brano Likić, Nino Resić, Adelisa Hodžić…, a neke kao što su „Novogodišnja“ i „Ako se ikad sa tebe skinem“ je i sam otpjevao. Kao pjevač snimio je i vlastiti album „Sa čime da rimujem ljubav“.
Jedan od njegovih romana “Dedo” je neka vrsta biografskog djela.
-Ovo djelo, uglavnom, govori o mom dedi Hamdiji, dedi po majčinoj strani, kaže Amir Misirlić. Čitalac može povjerovati kako su oni biografski dijelovi fikcija, a oni izmišljeni dokumentovana stvarnost. Miješao sam fikciju i stvarnost i nadam se da se ti šavovi ne vide previše. Roman se obraća čitaocu čas u prvom čas u trećem licu, čas iz perspektive pripovjedača, čas iz perspektive glavnog junaka. Uvodno poglavlje, koje je i neka vrsta predgovora pisano je iz perspektive pisca, da bi se već od drugog poglavlja nastavila prića u trećem licu, sve do momenta dok glavni lik, Hamdija Koso, ne postane, po prvi put, djed, odnosno dedo. Od tog trenutka on sam govori svoju priču i to tako da se u svakom narednom poglavlju obraća nekom osvojih najbližih: ženi, kćerima i unucima. Roman „Dedo“ zapravo pokazuje da ne postoji nešto kao „običan život“ i potvrđuje tezu da u svačijem životu postoji dovoljno građe za priču koja čitaoce može ostaviti bez daha.