O toj ideji već se ozbiljno razgovaralo između dva grada koji su već po jednom bili organizatori takmičenja najboljih sportista svijeta Sarajevo sa ZOI 1984, a Barcelona sa LJOI 1992. godine
Zapravo, većinski domaćin bila bi Barcelona, a Sarajevu bi pripala takmičenja u nordijskim disciplinama, te u bobu, sanjkanju i skeletonu. Skakaonice za nordijske discipline postoje, bolje reći njihovi ostaci još uvijek se nalaze na Malom polju na Igmanu, kao i ostaci nekadašnje bob staze na Trebeviću.
Ideja je da se ta borilišta obnove, kako bi se ugostili najbolji skakači, skijaši trkači, te bobisti i sanjkaši, a tako Barceloni smanjio trošak organizacije, a Sarajevu obnovilo ono što je ratom uništeno. Otprilike, to je 25 posto sportista koji učestvuju na zimskim olimpijskim igrama.
A ta 2030. nije daleko, za osam godina, i već naredne trebalo bi se znati hoće li biti nešto od ove, mora se priznati, super ideje. I dok mnogi s nevjericom vrte glavama, saznajemo da se sasvim ozbiljno razmatra izgradnja malog, Olimpijskog sela i to na Trebeviću.
Naime, sportaši na Olimpijadama su smješteni u olimpijskim selima. Nekada su to apartmani, paviljoni, a vrlo često pravi stanovi, koji kasnije ostaju domaćinima za sva vremena. Tako je, znaju Sarajlije, i nastalo naselje Mojmilo, u kojem su 1984. godine bili smješteni tada najbolji sportisti svijeta iz 49 država. Stanovi su ostali, i u njima sada stanuju stotine Sarajlija sa svojim porodicama.
E, isto tako pravilo bi se i na Trebeviću, samo, kažu, mnogo luksuznije. A nakon što bi se završila Olimpijada, sve bi se to po žestokim cijenama prodalo klijenteli koja za to ima novaca.
Teško je sada govoriti o tome koliko bi koštao kvadrat stana na Trebeviću, no i to bi se ubrzo moglo znati jer se na ovoj planini uvelike grade pravi stambeni kopleksi za koje se ne pita za cijenu.
-Mogla bi to biti razvojna šansa kakvu sigurno decenijama nismo imali, a niti ćemo više dobiti. Uz obnovu borilišta koja bismo kasnije godinama koristili i na njima organizacijom raznih takmičenja i drugih manifestacija koristili, dobili bismo i jedan pravi mali grad na Trebeviću koji bi postao elitno mjesto za stanovanja nadomak Sarajeva, kaže nam političar, zaljubljenik u sport, angažovan na ovoj ideji, ali koji ipak još uvijek ne želi da se javno ističe oko svega.
A na naše pitanje, da li bi moglo biti problema s obzirom da je Trebević ispresijecan doduše nevidljivom, ali ipak entitetskom granicom, kaže:
-Ma kakvi, kada se počne graditi, kada dođu pravi novci, sve granice, kojih na Trebaviću vidljivo ionako nema, brišu se i u glavama ljudi.
Sačekajmo da vidimo hoće li Sarajevo dobiti tu četvrtinu, taj frtalj olimpijade koji još ni Barcelona nije dobila. Desi li se to, biće to prava prilika da se glavni grad BiH pretvori u pravu evropsku metropolu, možda ne svojom veličinom, ali svakako svime onim što može ponuditi.
A zgrade, stanove na Trebeviću, gradit će neko…biće tender…