On predlaže niz koraka “kako bi se spriječila potencijalnu katastrofa” u srcu Evrope, te ističe da je “teško zamisliti kako će kontinent moći zaustaviti Putinaili Trumpa—ako ne uspije zaustaviti Dodika”.
“Nije lako biti evropski lider u ovom trenutku. Vašington, tradicionalno najvažniji saveznik Evrope, okreće leđa NATO-u i razvija sve bliže veze s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom.
Slijedi objašnjenje niza koraka koje je “proruski srpski nacionalista” Dodik poduzeo kako bi to realizovao, a što je kulminiralo presudom, nalogom za hapšenje i novim neustavnim aktivnostima u NSRS.
“Ako se Republika Srpska zaista otcijepi, Evropu bi mogla zadesiti velika nevolja”, piše Čančar, te ukratko objašnjava tok rata u BiH i upozorava da, ukoliko BiH doživi kolaps, mnogi strahuju da bi se nasilje moglo ponovo vratiti.
“Evropa ne može da se nosi s dva rata istovremeno”
Čančar piše da će, “kako bi spriječili potencijalnu katastrofu, evropski i američki lideri morati posvetiti više resursa” BiH.
On ističe da će biti potrebno poslati više mirovnih snaga kako bi podržali bh. vlasti u borbi protiv secesije. Korištenjem izuzetnih nadzornih ovlasti koje Zapad zadržava u Bosni još od kraja rata, moraće pomoći u reformi ustava zemlje “kako centralna vlast ne bi bila toliko ograničena kao što je sada”, smatra on. Također istiće da će biti potrebno ojačati državne institucije, kako zvaničnici entiteta “ne bi mogli jednostavno prkositi centralnoj vlasti”.
“Evropski zvaničnici možda će oklijevati da ulažu u takve mjere, s obzirom na sve ostalo čime se moraju baviti. Sjedinjene Američke Države, s obzirom na svoj zaokret ka izolacionizmu, vjerovatno će biti još manje spremne da se ponovo angažuju. Ali biće daleko jeftinije i lakše zaustaviti Dodika i njegove regionalne i međunarodne podržavatelje sada nego tokom sukoba, ako do njega dođe. Evropa, posebno, ne može sebi priuštiti da se istovremeno nosi s dva rata—jednim u Bosni i jednim u Ukrajini. Ako njeni lideri žele da zaštite svoj kontinent, moraju spriječiti da dođe do sukoba u Bosni”, piše Čančar.
Kriza suvereniteta
U analizi se navodi da je Dodik tokom posljednje dvije decenije, obavljajući različite liderske funkcije, radio na sistematskoj razgradnji državnih institucija BiH, te da su on i njegovi zvaničnici blokirali pokušaje državnih vlasti da se integrišu u NATO i Evropsku uniju. Prije svega, Dodik je radio na izvlačenju RS iz pravosudnih, carinskih i sigurnosnih institucija centralne vlasti.
Ističe se da je većinu ovog perioda Dodik izbjegavao odgovornost za svoje postupke, te da, mada su zapadni zvaničnici bili frustrirani njim, “radije bi birali da ga umire nego da se suoče s njim”.
“Ipak, tokom posljednjih nekoliko godina, naišao je na otpor”, piše Čančar, navodeći da je prvo, 2023. godine, Ured visokog predstavnika, uz podršku Washingtona, izmijenio zakon zemlje kako bi nepoštivanje njegovih naredbi postalo krivično djelo, a zatim ga je u februaru ove godine Sud BiH osudio zbog nepoštivanja odluka OHR-a.
“Bio je to izuzetan trenutak: prvi put da su bosanske institucije zaista pozvale na odgovornost secesioniste iz Republike Srpske zbog njihovih postupaka”, navodi on.
Dodik, međutim, odbija prihvatiti presudu suda. Umjesto da podnese ostavku i preda se, pojačao je svoje napore. Natjerao je Narodnu skupštinu Republike Srpske da zabrani djelovanje Suda Bosne i Hercegovine, Tužilaštva BiH, Visokog sudskog i tužilačkog vijeća, kao i Državne policije na teritoriji entiteta. Zakon je čak kriminalizirao prisustvo državnih institucija Bosne i Hercegovine unutar Republike Srpske, uz stroge kazne koje se odnose i na lokalne zvaničnike koji sarađuju s predstavnicima centralne vlasti. Također, Dodik je uveo registar stranih agenata koji prati i cilja organizacije civilnog društva.
Svi ovi separatistički zakoni su nezakoniti i Ustavni sud Bosne i Hercegovine ih je poništio.
Čančar ocjenjuje da su se ipak državne institucije BiH “djelimično povukle s teritorija Republike Srpske”, te ističe da je Dodik udvostručio svoje napore, predlažući izmjene ustava Republike Srpske kojima bi se uspostavila nezavisna vojska, granična policija i posebno tužilaštvo s obavještajnim kapacitetima, koje bi moglo procesuirati ono što on naziva “neprijateljima RS” — a sve to moglo bi obnoviti sukob između države Bosne i Hercegovine i srpskih secesionista. Kao odgovor, Tužilaštvo BiH pridružilo se Sudu BiH u izdavanju naloga za Dodikovo hapšenje. Zatraženo je i da Interpol izda potjernicu. Međutim, Interpol je, pod pritiskom Srbije, to odbio. Državna policija BiH nije uspjela uhapsiti Dodika jer se boji da bi to moglo dovesti do nasilnog sukoba. Policija Republike Srpske čak je zaprijetila upotrebom sile kako bi spriječila takav ishod.
“Bosna i Hercegovina se, dakle, suočava s krizom suvereniteta. Ako se direktno suprotstavi Dodiku, rizikuje izbijanje rata. Ali ako se status quo nastavi, rezultat će biti faktička podjela zemlje. Dodik i drugi secesionistički lideri shvatiće da ih ništa ne sprječava da demontiraju preostale bosanske institucije na svojoj teritoriji”, piše Čančar, te navodi da bi mogao čak nastupiti pokušaj da se entitet pripoji Srbiji, “pritom prisvajajući i druge dijelove BiH”. Slijedi objašnjenje da Republika Srpska nije jedinstvena teritorija, te da se između nje i Srbije nalaze se dijelovi ostatka BiH.
“Bosanska država će pokušati da se odbrani, bez obzira na to koliko teška situacija bila. Ali ono što ovu krizu izdvaja od prethodnih jeste sve jasnija spoznaja među bosanskim političkim liderima, a donekle i međunarodnim, da sadašnje političko rukovodstvo Republike Srpske ne može ostati na vlasti. Sposobnost zakonodavne vlasti da iznova stvara egzistencijalne prijetnje ustavnom poretku, miru i stabilnosti postala je neodrživo opterećenje kako za Bosnu, tako i za Evropu”, ističe on.
Dodik nije jedini
Čančar piše da Dodik i njegovi lokalni podržavaoci nisu sami u svojoj težnji za secesijom od BiH. Nakon Dodikove osude, predsjednik Srbije Aleksandar Vučić posjetio je teritoriju, gdje je osudio presudu kao nedemokratsku i ilegalnu, te obećao podršku njenom narodu, institucijama i rukovodstvu.
“Vučićeve izjave nisu iznenađujuće: srpski lider, kao i Dodik, je nacionalista koji želi stvoriti “Veliku Srbiju” koja bi ujedinila Republiku Srpsku sa samom Srbijom. Vučić također vidi krizu u Bosni kao unutrašnju političku priliku. Mjesecima je suočen s masovnim protestima protiv njegove sve autoritarnije vlade. Podržavajući Dodika i raspirivajući etničke tenzije, nada se da će skrenuti pažnju sa unutrašnjih problema i ojačati svoju podršku”.
Čančar također ističe Mađarsku, navodeći da je zamjenik ministra vanjskih poslova te zemlje Levente Magyar posjetio Republiku Srpsku “kako bi podržao Dodikov puč”.
“Mađarska Dodika vidi kao saveznika u svojim naporima da izgradi koaliciju neliberalnih lidera u Evropi, a on dijeli njihove pro-ruske stavove”, piše on.
Čančar navodi da je Magyar izjavio da, ako rat ponovo izbije na Balkanu, “Mađarska neće ostati po strani”, te dodao: “Mi smo s vama i s narodom [Republike Srpske]”.
“Mađarski premijer Viktor Orban, sa svoje strane, čini se da je zainteresiran za ubrzanje takvog sukoba. Orban je agresivno ometao unutrašnje poslove BiH od 2020. godine. U februaru je čak poslao 78 članova mađarskih antiterorističkih specijalnih policijskih snaga na zajedničke obuke s policijom Republike Srpske”, objašnjava on.
No dalje navodi da možda niko nije bio sretniji da podrži Dodika od Vladimira Putina:
“Moskva već dugo pokušava destabilizirati zapadni Balkan, kako bi skrenula pažnju s Ukrajine, tako i kako bi općenito izazvala napetosti u Evropi. Kremlj ispravno smatra zapadni Balkan mekim podnožjem kontinenta, s Bosnom i Hercegovinom kao centralnim bojištem za destabiliziranje evropske sigurnosti i opstruisanje euro-atlantske integracije”.
Tako Čančar objašnjava i sastanak koji je Dodik prošle sedmice održao s Putinom, te ističe da će “Rusija vjerovatno pokušati eliminirati Ured visokog predstavnika”.
Vrijeme za akciju
Evropska služba za vanjsko djelovanje, koja upravlja diplomatskim odnosima EU sa zemljama koje nisu članice, izjavila je da Dodik prijeti ustavnom i zakonodavnom poretku Bosne i Hercegovine, slabi njen birokratski aparat i napada osnovne slobode. Sjedinjene Države zauzele su sličan stav. Sekretar države Marco Rubio rekao je da Dodik “potkopava institucije Bosne i Hercegovine i prijeti njenoj sigurnosti i stabilnosti”.
“Ali riječi su jeftine; sada je vrijeme za akciju. U kratkom roku, to znači da Zapad mora kazniti secesioniste. Austrija i Njemačka već su sankcionisale Dodika i njegov tim. Druge evropske zemlje trebale bi učiniti isto. Sjedinjene Države, s druge strane, trebale bi proširiti svoj postojeći okvir sankcija. Zapadne zemlje također bi trebale proširiti svoju fizičku prisutnost unutar zemlje”, piše Čančar.
On objašnjava da je, od kraja rata, u BiH prisutna evropska misija očuvanja mira. Poziva zemlje učesnice da pošalju još više trupa i na taj način podrže bh. policiju u hapšenju Dodika. Također predlaže da mirovne snage budu raspoređene na granici BiH i Srbije kako bi spriječile Vučića da se uključi.
A na duže staze, smatra Čančar, Zapad će morati reformirati politički sistem BiH:
“Decentralizovani okvir podjele vlasti pomogao je očuvanju mira, ali je također omogućio Dodiku da paralizira bh. u vladu—čime je osnažio Republiku Srpsku. Bez funkcionalne vlade u Sarajevu, Dodikova administracija imala je slobodu da se ponaša kao država u državi, akumulirajući dovoljno vlasti za ovaj pokušaj puča”.
Predlaže i da zapadni zvaničnici, djelujući kroz OHR, promijene zakone u BiH kako bi osigurali da mehanizam veta više ne bude zloupotrebljavan od strane bilo kojeg entiteta ili etničke grupe.
“Također mogu ojačati izvršnu vlast uspostavljanjem premijera i stvaranjem dodatnih institucija centralne vlasti—kao što su nezavisna obavještajna agencija za vojsku, ministarstvo unutrašnjih poslova, ministarstvo za energetiku i rudarstvo, ministarstvo poljoprivrede i šumarstva, ministarstvo industrije te ministarstvo za sport i kulturu—koje bi Bosnu približile članstvu u EU i NATO-u”.
Uporedo s tim, Čančar smatra da bi Evropa i Sjedinjene Države trebali pomoći BiH da razvije jače odbrambene i sigurnosne kapacitete:
“Američki zvaničnici, na primjer, mogli bi uspostaviti četvorku partnerstva s Norveškom, Turskom i Ujedinjenim Kraljevstvom koja bi pružila sigurnosna jamstva dok Bosna ne postigne puno članstvo u NATO-u. To bi moglo uključivati partnerstvo za odbrambenu pomoć strukturiranu oko okvira usklađenih ulaganja u odbrambenu industriju Bosne. NATO, s druge strane, trebao bi ponuditi Bosni i Hercegovini jasan put članstva i vremenski okvir za prijem”.
Dalje ističe da bi se posebno trebala posvetiti pažnja Brčko distriktu.
“Ovaj dio teritorija razdvaja dvije polovice Republike Srpske, a trenutno nije dio nijednog entiteta. Prema međunarodnom pravu, međutim, zapadne sile mogu spojiti Brčko s Republikom Srpskom ili Federacijom ako jedan od ta dva entiteta ne poštuje Dejtonski sporazum. Prethodni to ne čini, pa bi Zapad trebao smjestiti Brčko unutar Federacije. To će otežati bilo koji pokušaj secesije”, piše on.
Ključni test za Evropu
Čančar ističe da je, iznad svega, potrebno da Evropa i Sjedinjene Države djeluju što brže: “Srpski secesionisti već postaju ohrabreni. Isto tako i Moskva. BiH je sada u većem riziku od kolapsa nego ikada u svojoj mladoj istoriji, što znači da bi nasilje moglo brzo ponovo izbiti”.
Zatim navodi: “Teritorije s kojih je Dodik protjerao bosanske državne institucije nisu slučajno iste one na kojima su srpske snage izvršile genocid nad Bošnjacima 1990-ih. Mnogi Bošnjaci su pobjegli kako bi izbjegli smrt, ali su se kasnije vratili. Međutim, sada su ti ljudi prepušteni na milost i nemilost policiji Republike Srpske—toj istoj snazi koja je odgovorna za ubistva”.
Na kraju ističe da Dodikovi postupci “predstavljaju ključni test za britanskog premijera Kier Starmera, francuskog predsjednika Emmanuela Macrona, njemačkog kancelara Friedricha Merza i druge evropske lidere koji su tvrdili da mogu preuzeti odgovornost i popuniti vakuum koji je ostavio Washington”.
“Ako Evropa može zaustaviti Dodikovu pokušaj preuzimanja moći, kontinent će pokazati da je ozbiljan u vezi sa samoodbranom. No, ako to ne uspije, Evropa će biti u opasnosti od fragmentacije. Uostalom, teško je zamisliti kako će kontinent moći zaustaviti Putina—ili Trumpa—ako ne uspije zaustaviti Dodika”, navodi on.
također uvele široke carine na gotovo sav evropski uvoz, dovodeći u opasnost ekonomski rast kontinenta. U međuvremenu, ruske snage polako ali sigurno napreduju u Ukrajini, ugrožavajući njen suverenitet. Posljednje što Evropi sada treba jeste još jedna kriza”, započinje Čančar analizu za Foreign Affairs.
“A ipak, jedna je na pomolu – i to u samom srcu kontinenta”, nastavlja on, te objašnjava da, pod vodstvom Dodika, RS pokušava da se otcijepi od Bosne i Hercegovine.