Njegovo široko znanje i jasni stavovi o političkim, ekonomskim i društvenim preprekama kroz koje BiH prolazi, pružaju neocjenjiv uvid u složenost naših trenutnih problema.
U razgovoru, prof. dr. Duraković ne izostavlja ni globalnu dimenziju, uključujući analizu situacije u Siriji, povezujući te geopolitičke dinamike s izazovima u Bosni i Hercegovini.
Njegovo duboko razumijevanje međunarodnih odnosa i političkih tokova stavlja ga među najveće stručnjake, čiji uvidi i iskustvo jasno prikazuju budućnost naše zemlje u kontekstu globalnih zbivanja.
Akademik prof. dr. Duraković u ekskluzivnom razgovoru za portal Bosnainfo iznio je svoje stavove o ulozi međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini. Posebno je istakao da, prema njegovom mišljenju, međunarodna zajednica provodi politiku kolonijalizma umjesto demokratizacije, što, kako tvrdi, doprinosi antagonizmu među narodima u BiH. O tome je detaljno pojasnio:
– Takvo ponašanje međunarodne zajednice ispoljava se barem u dvije ravni ili dva aspekta. Prvo, međunarodni faktori u BiH koriste dobro i uspješno provjerenu metodu kojom su vladali u svojim kolonijama u vrijeme britanskoga radža. Naime, u svome „plijenu“ oni pronađu subjekte koji su potencijalno antagonistični i onda njihov uzajamni antagonizam razvijaju da bi se oni javljali kao arbitri koji imaju korist od sukoba zavađenih frakcija ili naroda čija zemlja je njihov plijen. To je poznato i kao načelo „zavadi pa vladaj“. Ovo je tipična situacija u BiH od devedesetih do danas. Međunarodna zajednica u BiH sve ovo vrijeme osujećuje razvoj građanskog društva i uređenje države na temelju građanske ravnopravnosti (kao što je kod njih) i forsira „etničku konstitutivnost“. U skladu s tim, oni se sastaju s „plemenskim“ ili „etničkim“ liderima kao jedino relevantnim političkim subjektima, održavajući bolesni tribalizam u BiH, što je potpuno anahrono. Time Bosni i Hercegovini onemogućavaju napredak, dok faktorima međunarodne zajednice omogućavaju poziciju „menadžera krize“. To je tipičan i danas aktualan kolonijalni sistem.
Drugo, i tijesno povezano s prvim, oni nastoje da zaposjednu na ovaj ili onaj način privredne i prirodne resurse BiH. Posljednji primjer njihovih napora u tom smjeru jest nastojanje da stave pod koncesiju Aerodrom u Sarajevu kao profitabilan privredni subjekt. Za ostvarenje toga i sličnih ciljeva našli su među bh. političarima svoje klijente koje u ovome trenutku oličava fatalna Trojka.
O trenutnoj političkoj situaciji u BiH
Osvrnuo se i na trenutnu političku situaciju u Bosni i Hercegovini, komentirajući podjele unutar političkog prostora i utjecaj međunarodne zajednice na unutrašnje odnose. O tome je rekao:
– Prethodnim odgovorom već sam djelomično deskribirao aktualno stanje. Moj stav o tome trebalo bi da bude ponuđen kao „rješenje“, možda kao „terapija“. Već tridesetak godina BiH se mrcvari u stanju koje sam upravo predstavio, makar u formi krokija, a krajnji cilj kreatora toga stanja jest rasparčavanje BiH među njenim susjedima. Jedino pravo rješenje jest prevladavanje toga „tribalizma“, etničke podijeljenosti koja je ovdje nužno u stanju konflikta s obzirom na aspiracije susjeda i, potom, ustrojstvo države na principima pune demokratije, pune građanske ravnopravnosti – upravo onako kako su uređene ostale evropske zemlje koje nama ne dopuštaju primjenu istoga načela. To licemjerje međunarodne zajednice i ta etnička paraliza zemlje ključni je problem.
Bosnainfo: Smatrate li da Bosna i Hercegovina ima realnu šansu za postizanje građanske ravnopravnosti i stabilnosti, s obzirom na sve izazove s kojima se suočavamo?
– Ja ne odustajem od šanse, ma kako teški izgledi bili, jer Bosna i Hercegovina ne može opstati bez građanske ravnopravnosti. Situacija je, svakako, veoma teška, ali – teže je bilo 1992. godine, kada je zemlja bila napadnuta od sva tri susjeda i kada joj je bila zabranjena samoodbrana, a ipak je opstala. Maločas sam govorio o destruktivnom djelovanju međunarodne zajednice. Međutim, uvijek moramo najprije sagledati vlastitu odgovornost u svakoj nevolji. Mi znamo za neefikasnost te zajednice, pa i za nedobronamjernost dijela nje, ali sam siguran da je najviše ipak do nas samih. To znači da se građani BiH, ustavni patrioti, moraju otrgnuti od letargije i apatije, te shvatiti kako se sada odlučuje o budućnosti njihove potomke. Možda ovo nekome zvuči kao fraza, ali nije! Uprkos svim teškoćama, možemo očekivati i pomoć, pa čak i promjenu stavova međunarodnih subjekata, ako dovoljno jasno, glasno i uporno upozoravamo koliko nam je stalo do opstanka BiH, do naše majke zemlje. Naši nekompetentni političari, koji ne vide dalje od partikularnih partijskih interesa i od jednog do drugog izbornog ciklusa, morali bi biti više državnici nego političari – neka uče od Kurtija šta znači biti državnik i kako se čuvaju i lično dostojanstvo i dostojanstvo nacije.
Bosnainfo: Koji su, po Vašem mišljenju, najveći prijetnje stabilnosti Bosne i Hercegovine u trenutnoj fazi, i kako se mogu prevazići?
– Činjenica je da se političke elite Srbije i Hrvatske (nikada ih ne poistovjećujem u cijelosti s narodima!) nisu odrekle svojih teritorijalnih aspiracija prema Bosni i Hercegovini. Vodeći politički subjekti u obje zemlje samo verbaliziraju poštovanje teritorijalnog integriteta i suvereniteta BiH, dok istovremeno stalno vrše agresiju na taj suverenitet i unutar BiH imaju svoje „izvođače radova“. Pri tome, međunarodna zajednica ne djeluje protiv toga, iako posjeduje izvrsne mehanizme kojima bi mogla spriječiti takvo ponašanje. Naime, kada bi moćni međunarodni subjekti ozbiljno priprijetili susjedima da konačno dignu ruke od BiH i kada bi posegnuli za sankcijama, uvjeren sam da bi njihovi „izvođači radova“ u BiH vrlo brzo otplutali, a BiH – uređena kao građanska država – krenula naprijed i prevladala krizu.
Bosnainfo: Šta mislite zbog čega je tokom posljednja dva mjeseca potpuno izostala bilo kakva konkretna aktivnost Vlade FBIH u odnosu na razvoj Jablanice? Šta je razlog za ovu stagnaciju i može li Vlada nadoknaditi izgubljeno vrijeme?
– Nisam dovoljno upućen u ovaj problem, u smislu njegove operativnosti i poznavanja detalja. Ipak, mislim da neću pogriješiti ako kažem da je i ovo jedan od dokaza nekompetentnosti Vlade, kao i općenito subjekata koji bi se trebali baviti tim pitanjem. Pitanje kompetentnosti, zapravo, predstavlja temeljno pitanje u našoj zemlji: na pozicije se postavljaju poslušni, lojalni, a ne kompetentni ljudi, zbog čega imamo opću zapuštenost, neuređenost, a samim tim i neefikasnost.
Non-paper kao instrument manipulacije
Bosnainfo: Hrvatska je nedavno uručila non-paper Crnoj Gori, a postoji i pojavio novi non-paper vezan za Bosnu i Hercegovinu. Kakvo je Vaše mišljenje o tim inicijativama? Šta mislite o mogućim utjecajima tih non-papera na teritorijalnu cjelovitost i političku autonomiju Bosne i Hercegovine?
– Non-paper je – kao takav – zakulisna radnja, možda čak i zavjerenička. Neke vrlo važne stvari rade se zakulisno, i to najčešće neki subjekti (politički ili drugi) u vezi sa sudbinskim pitanjima drugih (država, naroda i sl.). Dakle, u principu, bez obzira na krajnje „namjere“ izražene u tim „papirima“, riječ je o izrazitoj nekorektnosti, koja se iskazuje dvostruko: u tajnovitosti (da ne kažem misterioznosti) i u odnosu prema sudbinskim pitanjima „treće strane“. Dodajmo tome činjenicu da non-paperi dolaze od zemalja koje su izvršile agresiju na Bosnu i Hercegovinu (ne zaboravimo da je i Crna Gora u početku bila agresor na BiH!), pa će se još jasnije vidjeti koliko je to, u najmanju ruku, nekorektno, rekao bih čak i sumnjivo. Pravi i dobronamjerni susjedi ne rade tako! Dakle, bez obzira na sadržaj tog non-papera (detalji mi nisu poznati jer je sve tajnovito), princip je pogrešan i nedobronamjeran; to je čak nova vrsta susjedske agresije na Bosnu i Hercegovinu.
Bosnainfo: Šta mislite o mogućnosti da međunarodna zajednica, pod pritiskom susjednih zemalja, poduzme korake koji bi mogli ozbiljno ugroziti suverenitet BiH?
– Susjedne zemlje, kao što sam spomenuo, nisu se odrekle svojih teritorijalnih aspiracija prema Bosni i Hercegovini. Iako u tom kontekstu ne vrše izravni pritisak na međunarodnu zajednicu, ona je ipak vrlo tolerantna prema tim aspiracijama, prema zemljama koje ugrožavaju suverenitet BiH. Smatram da problem treba postaviti na drugačiji način: međunarodna zajednica, koja ima Visokog predstavnika s ogromnim ovlastima (kao protektora), trebala bi efektivno štititi suverenitet BiH, jer je ona članica Ujedinjenih nacija. Nažalost, oni to ne rade; zatvaraju oči pred djelovanjima Srbije i Hrvatske, postavljajući se kao menadžeri permanentne krize koju svjesno ne žele riješiti, a time se vraćamo na početak našeg razgovora. Uostalom, svjedoci smo da međunarodno pravo i pravda danas suštinski padaju, dok u svijetu vlada zakon jačega. Generalno, cijeli svijet se nalazi u strašnoj moralnoj krizi.
Političke napetosti, humanitarne patnje i globalni utjecaji u Siriji
Bosnainfo: Vaš komentar o trenutnoj situaciji u Siriji, posebno u svjetlu nedavnih političkih i vojnih zbivanja. Koliko mislite da će trenutna nestabilnost u Siriji utjecati na širi geopolitički kontekst Bliskog istoka?
– Nažalost, Sirija je razorena, a predivna je zemlja. Vidim da mnogi u tzv. muslimanskom svijetu slave ovo kao oslobođenje Sirije. No, situacija je mnogo složenija. Ništa na Bliskom istoku ne događa se mimo konteksta i volje cionističkog Izraela. Tako je i ovaj raspad Sirije izveden po scenariju cio-evangelista. U to nema sumnje. Samo Izrael od ovoga može imati koristi.
Bosnainfo: Mislite li da će pad Bašara al-Assada biti dovoljno da donese trajnu promjenu u Siriji, ili će zemlja ostati podijeljena i dalje suočena sa sukobima?
– Porodica al-Asad (otac Hafez, pa zatim sin Baššar), koja je vladala Sirijom više od pola vijeka, bila je zaista despotska. Davno je bilo vrijeme da se maknu s vlasti. Međutim, to je učinjeno u pogrešno vrijeme i na pogrešan način. Sirija je uvedena u haos u trenutku kada je Hezbollah u Libanu zaustavio napredovanje Izraela, a Hezbollah je imao pupčanu vrpcu sa Iranom preko Sirije. Sada je on izoliran, i to je u interesu cionističkog ekspanzionizma koji planira da zaposjedne cijeli Liban, Siriju, Jordan, dio Egipta itd. Izrael vodi politiku u skladu s biblijskim proročanstvima, i to predstavlja užasnu prijetnju cijelome svijetu. Po mome mišljenju, nažalost, Siriji predstoji drugi građanski rat, borba frakcija kojih ima mnoštvo, a ovi tzv. „oslobodioci“ su mutant ISIL-a koji se samo kamuflirao. Volio bih da me budućnost demantira. Ostaje pitanje Kurdistana. Moguća je podjela zemlje, ali ako se formira Kurdistan, pitanje je kako će na to reagirati Turska, iako je ona sada pomagala prevrat u Siriji, što smatram velikom greškom. Sve u svemu, ulazimo u vrlo nemirno i isto toliko neizvjesno razdoblje.
Bosnainfo: Kako gledate na ulogu međunarodne zajednice u post-Konfliktnoj obnovi Sirije, s obzirom na već postojeće geopolitičke podjele i interese velikih sila u regiji?
– Ukoliko Sirija izbjegne dugotrajan građanski rat (poput onoga u Libiji), moguća alternativa je da u njoj bude formirana vlast koja će biti klijent Izraela (cionizma), jer ne vjerujem da je moguće da Izrael dopusti formiranje vlasti koja će biti neprijateljska prema njemu. Svi arapski režimi su klijenti Izraela i Amerike pa ne vidim mogućnost da tako ne bude i sa Sirijom. Ona je destabilizirana upravo zato da bi postala poslušna ili da bi se zabavila građanskim ratom te da bi se oslabila sljedeća meta – Iran. Obje varijante odgovaraju samo Izraelu.