Jedan čovjek obilježio je diskografsku industriju u tolikoj mjeri da je zbog svoje moći i porijekla dobio nadimak Sultan. Ahmet Ertegun bio je vizionar i poslovni čovjek besprijekornog ukusa i savršenog instinkta za pronalazak anonimnih i nepoznatih izvođača, koji će postati muzičke ikone svog vremena.
Knjiga Posljednji sultan biografsko je štivo koje opisuje život vjerovatno najvažnije figure američke diskografske industrije, osobu koja je osnovala kultni Atlantic Records i bila producent najvećim muzičkim zvijezdama druge polovine 20. vijeka. Ahmet Ertegun bio je osoba baš onakva kakvom zamišljamo muzičkog mogula; prepreden, lukav, dovitljiv, ali beskrajno šarmantan i poslovno oštrouman, jer da nije bilo njegovog intervencionizma i hrabrosti mnoge velike muzičke zvijezde vjerovatno nikada ne bi bile „otkrivene“, piše Aljazeera.
Priča o Ahmetu Ertegunu priča je o stvaranju muzičke industrije u Sjedinjenim Američkim Državama i priča o uspjehu migranta; priča je to, isto tako, o osvajanju područja ljudskih prava i afirmaciji alternativnih trendova u društvu i kulturi.
Ahmet Ertegun rođen je u bogatoj i privilegiranoj porodici osmanskih velikodostojnika, a njegov otac bio je ambasador mlade sekularne turske republike u Washingtonu. Odgajan da bude dio nedodirljive kaste diplomata, Ahmet Ertegun koristio je na najbolji način ono što mu je svijet materijalnog izobilja nudio.
Otkrivanje nepoznate Amerike
Umjesto da se odaje uobičajenim bogataškim zabavama Ahmet je, zajedno sa bratom, krenuo u avanturu otkrivanja skrivene i nepoznate Amerike. Na tom je putu pronašao nebrušeni dragulj; muziku potlačenih, deprivilegiranih i deklasiranih Afroamerikanaca, muziku koja je imala neobične melodije, zarazan ritam i socijalno angažirane tekstove. Ono što je Ahmet Ertegun genijalno učinio bilo je da tu muziku zabilježi na pločama, a onda ih distribuira po cijeloj Americi.
Kulturna revolucija koju je pokrenuo bila je nezaustavljiva, a njegov prvi i vjerovatno u umjetničkom i socijalnom smislu najznačajniji protaže bio je slijepi pjevač i kompozitor Ray Charles. Odnos između dvojice ljudi ključno je obilježio ranu eru razvoja muzičke industrije i utro je put mnogim drugim umjetnicima afroameričkog porijekla. Pored toga, njihov odnos bio je prototipski, jer su vlasnici ostalih producentskih kuća odnose sa svojim umjetnicima gradili po uzoru na onaj Ahmeta i Raya.
Pod vodstvom promućurnog i čovjeka koji je umio prepoznati komercijalnu vrijednost jednostavnih pop melodija, Atlantic Records narastao je do gigantskih razmjera, a sam Ahmet Ertegun postao je, kako to stoji u naslovu knjige, sultan američke diskografije. Njegov neočekivani uspjeh nije bio uspjeh poslovnog čovjeka jer Ahmet Ertegun je od samih svojih diskografskih početaka bio mnogo više od toga – on je bio posvećenik muzike Afroamerikanaca američkog juga, on je bio istinski promotor njihovih neponovljivih kulturnih i umjetničkih vrijednosti.
U decenijama koje su došle nakon skromnih početaka, Ahmet Ertegun je postao producentska „zvijezda“, a njegov besprijekoran uvid u dušu popularne američke kulture omogućiće mu da prepozna i iz mase izdvoji umjetnike kakvi su Bobby Darin, Sonny i Cher, Eric Clapton, Buffalo Springfield, Crosby, Stills, Nash & Young, Led Zeppelin i Rolling Stones. Taj dar učiniće ga možda najmoćnijim diskografskim producentom i jednom od najbogatijih osoba u američkoj muzičkoj industriji.
Publicistička poslastica
Naravno, priča o Ahmetu Ertegunu je i priča o ružnim stranama historije, pripovijest o namjernim i zlonamjernim zanemarivanjima, poniženjima i krađama intelektualnog vlasništva, ali u svemu tome, kako piše Robert Greenfield, Ertegun se držao džentlmenski i mnogi umjetnici s kojima je radio i sarađivao svjedočili su o njegovoj velikodušnoj naravi i empatiji, koju je osjećao prema muzičarima.
Ahmet Ertegun je bio mnogo više od producenta u diskografskoj industriji jer je kao dijete osmanskih velikodostojnika cijeloga života kultivirao navike koje je stekao u djetinjstvu. Njegovo aristokratsko ponašanje bilo je prirodno i neusiljeno, njegova erudicija organska, a način na koji je trošio zarađeni novac i uživao u luksuzu bili su odraz njegovih uvjerenja – nikada potreba da se pokaže drugačijim ili posebnijim. Ahmet Ertegun bio je pojava kojoj su se mnogi divili i u svijetu muzičkih zvijezda, jer je i sam bio zvijezda, svojim jedinstvenim duhom, svojom neponovljivom originalnošću i svojim golemim znanjem.
Knjiga Posljednji sultan: život i vrijeme Ahmeta Erteguna, koju je na bosanskom jeziku u prijevodu Sabine Nikšić objavila izdavačka kuća Buybook iz Sarajeva, publicistička je poslastica. O kakvoj je knjizi riječ najbolje govori pohvala koju je izrekao legendarni urednik, izdavač i osnivač magazina Rolling Stone, Jann Wenner.
“Robert Greenfield je očito s ljubavlju napisao živopisnu, detaljnu i krajnje uvjerljivu povijest jednog od najfascinantnijih života dvadesetog stoljeća. Dobijate ne samo insajderski izvještaj o izgradnji diskografske industrije i vrhuncu rock ‘n’ roll cirkusa, nego i o svjetovnom obrazovanju jednog mladog čovjeka u diplomatskim krugovima evropskih prijestolnica i Washingtona, kao i o američkoj eliti u doba procvata modernog New Yorka. Posljednji sultan izvanredna je odiseja doista izvanrednog čovjeka”.