Dok bjesni sukob Izraela i palestinske grupe Hamas koji prijeti da se proširi po cijelom Bliskom istoku, rat Rusije i Ukrajine ulazi u treću godinu, a zemlje Balkana, ali i pojedine u Evropi, razmatraju ponovno uvođenje obaveznog vojnog roka i dodatno se naoružavaju.
U duhu navedenih ratnih sukoba koji bijesne svijetom, zemlje u regionu osiguravaju sve više svoje granice, a sklapaju se i dogovori o velikim kupoprodajama oružja.
Kupovali se avioni, tenkovi…
Srbija je u protekle tri godine potrošila blizu tri milijarde dolara na nabavku novog naoružanja, prema nedavnom istraživanju Radio-televizije Srbije,Kupovani su helikopteri, dronovi, transportni avioni, radari i raketni sistemi za protivvazdušnu odbranu (PVO), kao i naoružanje i oprema za pješadiju i specijalne jedinice.
Tu se ne ubrajaju avioni Mig-29, tenkovi T-72B1MS i oklopna vozila BRDM-2MS koje joj je donirala Rusija.
Prema istom izvoru, Hrvatska je potrošila gotovo upola manje (1,6 milijardi eura) za isti period. Kupovala je oklopna vozila, helikoptere, a dio novca odvojen je za francuske borbene avione Rafal.
Dok je Bosna i Hercegovina u istom periodu za odbranu izdvojila samo 15 miliona dolara kupljenog naoružanja (devet puta manje nego Srbija).
Upravo na ovu temu za Bosnainfo govorio je vojni analitičar i defendolog Nedžad Ahatović.
Pitali smo našeg sagaovornika da li trenutna dešavanja na globalnoj geopolitičkoj sceni motivišu susjede (Srbija, Hrvatska) da izdvajaju više novca za odbranu ili je nešto drugo u pitanju?
“To što se globalno dešava u svijetu je samo paravan i opravdanje Srbiji pred vlastitom javnošću za prekomjerne troškove u sektoru odbrane. Hrvatska prati NATO jačanje vojnih kapaciteta svake pojedinačno zemlje članice i usklađuje interoperabilnost s ostalim članicama alijanse. I za Srbiju i za Hrvatsku Bosna i Hercegovina je i poslije 30 godina nakon rata i dalje otvoreno pitanje. Ako nije zašto ne ratifikujemo granice sa svojim susjedima kao s Crnom Gorom. I Zagreb i Beograd kalkulišu s podjelom Bosne i koriste taj light motiv za nacionalističku političku agendu koja je kod njih dominantna”, kazao je Ahatović.
Obavezni vojni rok
Srbija je u zadnjih par godina potrošila tri milijarde dolara na nabavku novog naoružanja, Hrvatska skoro 1,5 milijardi dok je BiH za odbranu izdvojila samo 15 miliona dolara.
Kakvo je vaše viđenje i šta BiH može da uradi po ovom pitanju, trebamo li biti zabrinuti?
“Srbija je od 2015. potrošila više od 6 milijardi eura, a samo u posljednje tri godine 3 milijarde eura za novo naoružanje, a u to ne ulazi vlastita proizvodnja i razvoj namjenske industrije. Što se tiče R. Hrvatske njihov vojni budžet je u prosijeku oko milijardu eura godišnje. Oni preko povoljnih kreditnih sredstava i preko NATO programa saradnje polako moderniziraju svoje oružane snage po fazama odnosno po rodovima. Što se Bosne i Hercegovine tiče dobro je da smo i 15 miliona dolara izdvojili za nabavku nove opreme. Naši susjedi preko svojih političkih filijala u BiH jednostavno koče bilo kakav razvoj našeg sigurnosnog sistema u globalu. Cilj je očit kao što je ruski politički element u Ukrajini na isti način kočio Ukrajinu u segmentu saradnje s EU i NATO-om, Bosna i Hercegovina ima isti problem samo što on ne dolazi samo s istoka već i sa zapada se prave kalkulacije”, kazao je Ahatović.
Gotovo istovremeno, Beograd, Zagreb i Priština najavili su vraćanje služenje obaveznog vojnog roka. U Srbiji prema prijedlogu trajao bi četiri mjeseca, a u hrvatskoj spominju neku kraću obuku.
Šta ovo znači za cijeli region i koliko je to izvodivo. Može li BiH da vrati služenje vojnog roka.
“Bosna i Hercegovina se ne može dogovoriti oko uloge OS BiH, a ne kamoli uvođenja vojnog roka. Ja sam prije da se uvede neobavezan obrazovni predmet u srednje škole i fakultete gdje bi se učenici i studenti upoznali s defendologijom kao naukom u kojoj je jedna od naučnih disciplina i upoznavanje s vojničkim znanjima i vještinama. Pa ko želi da pohađa tu nastavu može se upoznati sa vojničkim vještinama preko AIRSOFT opreme, video igrica i sličnih tehnologija s kojima bi novoj generaciji takve teme bile zanimljive. Teško je u dobu modernih tehnologija zatvoriti mladog čovjeka u kasarnu na mjesec ili četiri i očekivati pozitivan rezultat u smislu obuke. Drugi argument je da je samo profesionalna visoko obučena vojna sila u stanju da se bori i preživi na modernom bojištu. Obuka profesionalne vojske je imperativ, a obučena rezerva koju sačinjavaju bivši profesionalni vojnici je važan segment kompletnog odbrambenog sistema jedne zemlje”, kazao je Ahatović.
NATO u BiH
A proporcionalno ratovima koji bjesne u svijetu rastu i potencijalne prijetnje po nacionalnu bezbjednost. BiH se u tom dijelu prilično oslanja na pomoć NATO-a.
Koliko stvarno je ovo istina, da li bi u slučaju neke eskalacije NATO reagovao i stao u našu odbranu?
“NATO ima obavezu po Dejtonskom mirovnom sporazumu da obezbjedi sigurnost Bosne i Hercegovine. Hoće li u praksi ta obaveza biti ispoštovana to je jako teško reći, jer su razni interesi u igri. Zato se Bosna i Hercegovina treba osloniti na svoje državne institucije i naše odbrambene kapacitete. Podsjećam vaše čitaoce da Bosna i Hercegovina u aprilu 1992. nije imala organiziranu vojnu silu, a da je u oktobru 1995. bila u stanju da vojno riješi pitanje statusa ugroze našeg državnog suvereniteta. Ja vjerujem da bi u takvoj situaciji bilo i naših prijatelja koji bi stali na stranu legalno izabranih vlasti i politički, moralno i materijalno. Ali, zašto se vraćati u 92′, zar ovaj region općenito nije dovoljno propatio, od masovnih ratnih zločina do genocida”, Očito još su jake političke silnice koje bi sve to ponovile u treptaju oka, oni se još se vode motom jednog od osnivača SDS-a prof. Koljevića – „Nema mira bez razdvajanja“…, kazao je Ahatović.
U svijetlu događanja širom svijeta i svega navedenog trebaju li građani BiH biti zabrinuti?
“Građani Bosne i Hercegovine su sami bez ičije pomoći prevazišli sve zavjere i spletke susjeda i međunarodne zajednice i na bojnom polju pobijedili 4 po snazi vojnu silu u Evropi, jednu od najjačih konvencionalnih armija pored ruske odnosno sovjetske armije iz tog vremena koja je izvela agresiju na našu zemlju. Zatim su i drugog agresora na RBiH ne samo pobijedili već i ponizili na bojnom polju. Zato građani ne trebaju biti zuabrinuti već oprezni. Bosna i Hercegovina je međunarodno pravno priznata država sa svim svojim instutcijama i zakonima koje se svi trebamo pridržavati, a za one sa druge strane zakona zna se – primjenjuju se instrumetni represije i prisile u skladu sa zakonima i odlukama nadležnih državnih organa”, kazao je Ahatović.