Zulfikarpašić je rođen 1921. godine u Foči kao sin veleposjednika Husein-bega Zulfikarpašića, dugogodišnjeg gradonačelnika Foče i majke Zahide Zulfikarpašić koja je porijeklom iz fočanske plemićke porodice Čengić. Osnovnu školu je završio u Foči, a srednju školu u Sarajevu.
Studirao u Grazu, Beču i Fribourgu. Diplomirao političke nauke i pravo. Od 1941. godine je učesnik u antifašističkom pokretu. Završio rat kao potpukovnik. Bio je zamjenik ministra trgovine u prvoj poslijeratnoj Vladi Narodne Republike BiH.Godine 1946., emigrira iz Bosne i Hercegovine. Postaje predsjednik Bošnjačkog Liberalnog saveza. Također je bio urednik „Bosanskih pogleda“, koji izlaze u Beču i Fribourgu od 1960. do 1967. godine. Suosnivač je Demokratske alternative i član izvšnog odbora Liberalne internacionale. godine osnovao Bošnjački institut, koji je nastao kao plod njegovog dugogodišnjeg sakupljanja, klasificiranja i sistematiziranja historijske, književne, novinsko-publicističke, rukopisne, arhivsko-dokumentacijske i folklorne građe o Bosni i Hercegovini, kao i o susjednim zemljama i njihovim narodima.
Sa Smailom Balićem je bio osnivač i urednik Bosanskih pogleda. Vraća se u Bosnu i Hercegovinu u martu 1990. godine i zajedno s Alijom Izetbegovićem formira Stranku demokratske akcije (SDA), čiji je potpredsjednik. Razilazi se sa SDA (u septembru 1990.) i osniva Muslimansku bošnjačku organizaciju (MBO). Bio je osnivač, izdavač i vlasnik je tjednika Bosanski pogledi u Sarajevu (1991.).
U julu 1991. inicirao takozvani Historijski sporazum između Bošnjaka i Srba. Objavio više zapaženih rasprava, eseja i članaka. Bošnjački institut je otvorio svoju podružnicu u Sarajevu, a u maju 2001. godine svečano je otvoren moderno i savremeno opremljen Bošnjački institut – Fondacija Adil Zulfikarpasić u Sarajevu, u ulici Mula Mustafe Bašeskije, 21. U tu zgradu su preneseni glavni fondovi iz Bošnjačkog instituta u Zürichu: biblioteka, arhiv i galerija umjetničkih slika.
Posljednjih godina svoga života Adil-beg Zulfikarpasić je živio sa suprugom Tatjanom Zulfikarpašić (rođenom Nikšić) na relaciji Zürich-Sarajevo, piše Historija.ba.
Tihomir Loza, istaknuti sarajevski novinar koji trenutno živi i radi u Londonu, zajedno je s kolegom Fahrudinom Đapom, napisao knjigu Povratak u Bosnu o životu Adila Zulfikarpašića. Knjiga se sastoji od razgovora koje su autori vodili s Zulfikarpašićem u Cirihu, Nici i Sarajevu, 1990. godine. Loza ističe da je Bošnjački instititut u Cirihu prethodio onom u Sarajevu, ali i da je Adilu Zulfikarpašiću Institut u Cirihu puno značio. Također, Loza smatra da je Zulfikarpašić imao konstantnu potrebu da svoj stečeni novac ulaže u kulturu.
“Institut u Cirihu sam posjetio 1990. godine. Iz razgovora s Adilom Zulfikarpašićem znam da mu je bio veoma važan. Mislim da je, pored drugih mogućih motivacija, osjećao neku vrstu obaveze da dio svojih sredstava, kao tada vjerovatno najbogatiji Bošnjak, iskoristi kako bi sakupio, javnosti prezentirao i za budućnost sačuvao dio kulturnog blaga”, navodi Loza.
Svojstvena osobina Adila Zulfikarpašića bila je da sve svoje ideje za koje se borio u konačnici i ostvari. Tako se desilo i s historijskim povratkom nacionalnog imena Bošnjak koje je, nakon godina upornosti, u konačnici uspješno vraćeno o čemu govori Loza.
“Njegov uspješan rad na reafirmaciji nacionalnog imena Bošnjak bio je motiviran. Između ostalog, podstaknut je željom da se identitet bh. muslimana sekularizira, da sami sebe doživljavaju kao narod, te da ih i drugi tretiraju na taj način, a ne kao vjersku grupu, što je tada zvanično ime Musliman moglo da sugeriše”, završava na kraju Loza za Aljazeeru.