Sagovornici Fene ocjenjuju da konsolidacija sama po sebi ne mora značiti ugrožavanje medijskih sloboda, ali upozoravaju da na malim tržištima rizici rastu ako javnost ne može utvrditi ko stvarno kontrolira i finansira medije, ako se smanjuje broj nezavisnih centara uređivačkog odlučivanja ili ako se vlasništvo nad sadržajem povezuje s infrastrukturom, distribucijom i drugim izvorima ekonomske moći.
Aktuelni povod za takvu raspravu je sporazum o prodaji Adria News Networka (ANN), regionalne grupacije koja okuplja N1 i druge informativne medije, međunarodnoj investicijskoj grupi Alpac Capital, većinskom vlasniku Euronewsa.
Alpac Capital i krajnji dioničar United Groupa objavili su 29. maja da je postignut sporazum o prodaji kompanije Adria News S.à r.l. ANN okuplja medije u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj, Crnoj Gori, Srbiji i Sloveniji, zapošljava više od 1.000 novinara i drugih radnika i, prema podacima kompanije, doseže publiku veću od 16 miliona ljudi.
Najavljena akvizicija i upravljačke promjene koje su je pratile pokrenule su širu raspravu o tome kako bi se uopće trebale procjenjivati velike transakcije u medijskom sektoru.
Direktor Media and Journalism Research Center Marius Dragomir kaže za Fenu da u jugoistočnoj Evropi postoji širi trend konsolidacije, iako se on od tržišta do tržišta pojavljuje u različitim oblicima.
Sve češće se, objašnjava, medijsko vlasništvo povezuje s telekomunikacijama, digitalnom distribucijom i drugim poslovima, uključujući velike prekogranične grupacije i investicijske strukture.
– Konsolidacija sama po sebi nije nužno negativna, ali na relativno malim medijskim tržištima može brzo smanjiti broj zaista nezavisnih centara uređivačkog odlučivanja. Pravo pitanje zato nije samo koliko medija postoji, nego koliko nezavisnih vlasnika i izvora finansiranja stoji iza njih – kazao je Dragomir.
Upravo je porijeklo kapitala kojim se finansiraju medijske akvizicije, prema njegovom mišljenju, pitanje kojem se često posvećuje premalo pažnje.
Poznavanje formalno registriranog vlasnika nije dovoljno. Javnosti bi trebalo omogućiti da vlasnički lanac prati do krajnjih stvarnih vlasnika, odnosno osoba koje kompaniju u konačnici kontrolišu ili od nje imaju ekonomsku korist.
Ali ni potpuna vlasnička struktura, upozorava Dragomir, automatski ne otkriva cijelu sliku.
– Moramo znati i ko je finansirao akviziciju, jesu li korišteni krediti ili garancije, ko su veliki povjerioci i postoje li ugovorni aranžmani koji trećim stranama daju utjecaj na upravljanje ili strateške odluke. Ako javnost ne može razumjeti odakle novac dolazi i ko u konačnici ostvaruje kontrolu, transparentnost vlasništva je uglavnom kozmetička – smatra Dragomir.
Pitanje finansiranja našlo se u središtu pažnje i kod najavljene prodaje ANN-a.
Evropska federacija novinara (EFJ), Balkan Free Media Initiative i Article 19 Europe ove sedmice zatražili su od Evropskog odbora za medijske usluge regulatorno preispitivanje predložene transakcije i potpunije podatke o krajnjem vlasništvu i izvorima finansiranja ponude.
Organizacije svoje zahtjeve povezuju i s ranijim međunarodnim istraživačkim izvještavanjem o Alpacovoj kupovini Euronewsa 2022. godine, koja je dijelom navodno bila finansirana sredstvima povezanim s mađarskim državnim kapitalom i osobama bliskim vladi Viktora Orbána. Zbog toga smatraju da je potrebno utvrditi porijeklo kapitala u novoj transakciji.
Ta činjenica, međutim, sama po sebi ne pokazuje ko finansira kupovinu ANN-a niti dokazuje budući politički ili drugi utjecaj na njegove redakcije. Upravo je nedostatak potpunih informacija o finansiranju razlog zbog kojeg profesionalne organizacije traže dodatnu regulatornu provjeru.
Istraživačica Centra za medijsku politiku pri Mirovnom inštitutu u Ljubljani Brankica Petković aktuelna kretanja na balkanskim medijskim tržištima ocjenjuje znatno kritičnije i smatra da ih ne treba posmatrati isključivo kao ekonomsku konsolidaciju.
– Ne bih to nazvala običnom tržišnom konsolidacijom. Evidentno je da se na medijskim tržištima u državama na Balkanu s aktuelnim vlasničkim promjenama ne događa ekonomski motivirana konsolidacija. Radi se o agresivnom i koordiniranom trendu koji slijedi geopolitičku i unutarnjopolitičku logiku – kazala je Petković za Fenu.
Prema njenoj ocjeni, kada “nestaju nezavisni vlasnici, a medije preuzimaju strukture povezane s centrima političke moći, posljedice mogu biti smanjenje pluralizma, pritisak na kritičko novinarstvo i slabljenje javnog prostora”.
I Petković posebno izdvaja pitanje stvarnog vlasništva i porijekla novca.
– Poznavanje krajnjeg vlasnika i porijekla kapitala nije samo pitanje transparentnosti nego i zaštite demokracije i prava građana na nezavisne i vjerodostojne informacije – istaknula je.
Smatra da je kod investicijskih fondova i kompanija sa složenim vlasničkim strukturama važno znati ne samo ko je formalno upisan kao vlasnik, već i ko osigurava kapital, kakve poslovne ili političke veze postoje te mogu li one utjecati na strateško i uređivačko odlučivanje.
Petković upozorava da se eventualno ugrožavanje uređivačke nezavisnosti ne mora moći procijeniti u trenutku kupovine.
Pokazatelji se, kaže, mogu pojaviti nakon transakcije, kroz smjene ključnih urednika i menadžera, odlaske profesionalnih i kritičkih novinara, promjene uređivačke politike, povoljniji tretman centara moći povezanih s vlasnikom ili kampanje usmjerene prema njihovim protivnicima i drugim kritičkim glasovima.
Među znacima upozorenja Dragomir navodi promjene višeg uređivačkog menadžmenta bez uvjerljivog profesionalnog obrazloženja, nagle zaokrete u političkom izvještavanju, nestanak kritičkih sadržaja o poslovnim ili političkim partnerima vlasnika, povlašten položaj pojedinih političkih aktera ili pritiske na novinare koji se bave osjetljivim temama.
Važna je, dodaje, i struktura prihoda, posebno ako medij postane sve zavisniji od državnog oglašavanja, javnih ugovora ili kompanija povezanih s političkom moći.
U kontekstu ANN-a, Evropska federacija novinara, BFMI i Article 19 Europe među događajima zbog kojih traže dodatnu pažnju regulatora naveli su razrješenja Katje Šeruge, direktorice i glavne urednice N1 Slovenija, i Igora Božića, glavnog urednika informativnog programa N1 Srbija. Prema njihovim informacijama, Pedro Vargas Santos David, vlasnik Alpac Capitala, u međuvremenu je upisan kao direktor kompanija povezanih s više medija u Srbiji.
Organizacije ukazuju i da je nakon Alpacovog preuzimanja Euronewsa kompaniju napustilo 175 od ukupno 370 zaposlenih te da je sjedište premješteno iz Lyona u Belgiju. Alpac već ima većinsko vlasništvo u Euronewsu, a EFJ smatra da bi dodavanje mreže ANN-a stvorilo još veću prekograničnu medijsku grupaciju, zbog čega utjecaj na pluralizam zaslužuje regulatornu procjenu.
U Bosni i Hercegovini Udruženje BH novinari reagiralo je i na smjenu Amira Zukića s direktorske pozicije u N1 BiH.
Iz Udruženja su naglasili da je promjena vlasništva legitimna poslovna odluka, ali da u slučaju medija ona ne bi smjela ugrožavati uređivačku nezavisnost, profesionalne standarde i pravo novinara da bez pritisaka kreiraju i uređuju sadržaje. Istovremeno su zatražili transparentnost vlasničkih i upravljačkih promjena i zaštitu prava građana na profesionalno i nepristrasno informiranje.
Promjene u vlasništvu nad informativnim medijima samo su jedan dio šire slike.
Dragomir upozorava da se u savremenom medijskom okruženju koncentracija ne može ozbiljno procjenjivati ako se istovremeno ne analiziraju telekomunikacije i distribucijska infrastruktura.
– Danas moć nad informacijama ne završava proizvodnjom sadržaja. Ona uključuje i kontrolu infrastrukture putem koje taj sadržaj dolazi do publike – kazao je.
Kompanija koja raspolaže televizijskim kanalima, širokopojasnim mrežama, kablovskim sistemima ili drugim distribucijskim platformama, prema njegovim riječima, potencijalno može utjecati i na način na koji konkurentski sadržaji dolaze do potrošača.
– Za medijski pluralizam koncentracija na nivou distribucije može zato biti jednako važna kao koncentracija samog medijskog vlasništva – dodao je Dragomir.
Petković za takvu povezanost koristi izraz “koncentracija komunikacijske moći”.
Mala medijska tržišta na Balkanu, smatra, posebno su osjetljiva jer imaju ograničene prihode, slabije regulatorne mehanizme i manje potencijalnih investitora.
– Kada isti ili povezani akteri kontroliraju produkciju sadržaja, telekomunikacijsku infrastrukturu i distribuciju te oglašivačke tokove, više ne govorimo samo o koncentraciji medijskog vlasništva, nego o koncentraciji komunikacijske moći – kaže Petković.
U takvom sistemu, dodaje, kontrola pristupa publici, oglašivačkim prihodima ili komercijalno posebno vrijednim sadržajima, poput sportskih prava, može utjecati i na ekonomsku održivost drugih medija.
Bosna i Hercegovina upravo prolazi kroz zaseban proces koji pokazuje koliko se pitanja telekomunikacija i distribucije približavaju raspravi o medijskoj koncentraciji.
Konkurencijsko vijeće BiH u oktobru prošle godine uvjetno je odobrilo koncentraciju kojom bi BH Telecom stekao direktnu kontrolu nad kompanijom Telemach BH.
Vijeće je nakon analize tržišta interneta, fiksne telefonije i distribucije audiovizuelnih sadržaja zaključilo da bi neograničena koncentracija mogla narušiti tržišnu strukturu i ojačati dominantni položaj BH Telecoma, zbog čega je propisalo šest mjera. Među njima je obaveza da se u roku od 18 mjeseci proda dio Telemacha kako bi njegov tržišni udio u fiksnom internetu u BiH bio smanjen za tri procentna poena.
Telemach BH je još 16. jula ove godine u vlastitom saopćenju kompaniju opisivao kao dio United Grupe.
ANN i Telemach tako danas predstavljaju dva odvojena vlasnička procesa, jedan koji se odnosi na regionalne informativne medije i drugi na velikog telekomunikacijskog i distributivnog operatora, ali upravo njihovo razdvajanje pokazuje zašto se analiza medijskog pluralizma više ne može završiti utvrđivanjem vlasnika televizijskog kanala.
Profesorica na Fakultetu političkih nauka Univerziteta u Sarajevu Lejla Turčilo problem koncentracije objašnjava prije svega kroz posljedice koje ona može imati na raznovrsnost informacija dostupnih građanima.
– Što je veći broj medija u vlasništvu jedne osobe, grupacije ili kompanije, to je manje različitih informacija za građane i raznolikosti perspektiva i ideja u javnom, odnosno medijskom prostoru – kazala je Turčilo za Fenu.
Pozivajući se na francuskog sociologa Pierrea Bourdieua, koji je medije opisivao kao svojevrsne naočale kroz koje građani posmatraju stvarnost, Turčilo ukazuje da vlasništvo može utjecati na izbor tema, pristup tim temama i kontekst u kojem ih publika razumije.
Zbog toga, smatra, posljednju promjenu povezanu s N1 ne treba posmatrati izdvojeno od drugih vlasničkih odnosa i promjena na bh. medijskoj sceni.
N1 je specifičan zbog regionalnog karaktera i mogućnosti da se politički i poslovni pritisci s jednog tržišta prelijevaju na druga, ali Turčilo naglašava da medijski sistemi BiH i Srbije nisu jednaki.
– Dok je u Srbiji polarizacija uglavnom na liniji režim Aleksandra Vučića i opozicioni mediji, u BiH je medijski prostor podijeljen i po entitetskim i po etno-nacionalnim i po političkim linijama, a ogroman broj medija u direktnoj je sprezi ili u vlasništvu političkih partija i ekonomskih i političkih moćnika – kazala je.
Zato, prema njenoj ocjeni, pitanje u BiH daleko nadilazi sudbinu jednog medija.
Kao prvi korak navodi donošenje zakona o transparentnosti medijskog vlasništva, za koji kaže da ga nijedna dosadašnja vlast nije bila spremna usvojiti, ali i snažniju zaštitu novinara na kojima se u konačnici prelamaju posljedice vlasničkih i upravljačkih promjena.
Turčilo posebno izdvaja i javni servis, koji bi po svojoj ulozi trebao osiguravati izvještavanje u javnom interesu, ali je, prema njenoj ocjeni, u BiH gotovo potpuno urušen.
– Ovdje se, dakle, ne radi samo o N1, nego treba gledati širu sliku i insistirati na uređivačkoj odgovornosti medija općenito i kreiranju uslova da ona bude zadržana bez obzira na promjene vlasništva – naglasila je.
Pitanje da li je za odobravanje medijskih akvizicija dovoljno procijeniti samo klasične ekonomske pokazatelje dobilo je dodatnu težinu primjenom Evropskog akta o slobodi medija (EMFA).
Član 22. tog akta zahtijeva da države članice uspostave pravila za procjenu medijskih koncentracija koje bi mogle značajno utjecati na pluralizam i uređivačku nezavisnost.
Takva procjena uključuje očekivani utjecaj koncentracije na formiranje javnog mnijenja i raznovrsnost medijske ponude, veze učesnika transakcije s drugim medijskim i nemedijskim poslovima te postojanje zaštitnih mehanizama za nezavisnost uređivačkih odluka. Evropska pravila izričito predviđaju da takva procjena bude odvojena od klasične procjene koncentracije prema pravilima tržišne konkurencije.
Petković smatra da je upravo taj pristup posebno važan za zemlje regiona.
– Velike akvizicije su se do sada procjenjivale kroz prizmu tržišne konkurencije, dok su pitanja uređivačke neovisnosti i javnog interesa ostajala u drugom planu – kazala je.
Prema njenom mišljenju, postojeći regulatorni mehanizmi u dijelu regiona nemaju dovoljno institucionalne snage i nezavisnosti da bi efikasno odgovorili na sve rizike, zbog čega je kod prekograničnih transakcija koje zahvataju i države članice EU važno koristiti mehanizme predviđene EMFA-om.
EFJ, BFMI i Article 19 Europe upravo su na toj osnovi pozvali Evropski odbor za medijske usluge, Evropsku komisiju i nadležna nacionalna regulatorna tijela da prate promjene unutar ANN-a i procijene eventualne posljedice po pluralizam i uređivačku nezavisnost.
Aktuelna prodaja ANN-a pritom nije jedina velika promjena unutar regionalnog portfelja United Groupa. EFJ je u svom posljednjem obraćanju ukazao i na prodaju bugarske Nova TV, potvrđenu u julu nakon interesa više potencijalnih kupaca, kao dio šire prodaje medijskih sredstava grupe.
Za Dragomira upravo takvi procesi pokazuju zašto se pluralizam ne može mjeriti samo brojem televizija, portala ili novina koje građani mogu izabrati.
Na malim tržištima, gdje su prihodi od oglašavanja ograničeni, potencijalnih investitora malo, a mediji često zavise od velikih oglašivača, telekom operatora ili prihoda iz javnog sektora, važnije je koliko iza postojećih medija postoji stvarno nezavisnih izvora kapitala i odlučivanja.
Kao najvažnije zaštitne mehanizme navodi potpunu transparentnost stvarnog vlasništva i finansiranja, pravila konkurencije koja uzimaju u obzir povezanost medija i telekomunikacija, transparentno državno oglašavanje i snažne interne garancije uređivačke autonomije.
Dok Petković u sadašnjim regionalnim kretanjima vidi mnogo širi politički i geopolitički obrazac, Dragomir upozorava da konsolidacija nije sama po sebi dokaz političke kontrole. Turčilo, pak ističe da problem u BiH ne počinje niti završava jednom akvizicijom.
Sagovornici smatraju da su u savremenom medijskom sistemu jednako važna pitanja ko finansira vlasnika, ko donosi strateške i uređivačke odluke, kakve druge poslovne interese ima i ko kontrolira puteve kojima informacije dolaze do građana.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, čitajte na Google News.