Nekome će tih 300 KM zaista mnogo značiti i tu pomoć ne treba omalovažavati. Ali moramo postaviti pitanje: šta poslije tih 12 mjeseci?
Ako pretpostavimo da mlad čovjek ima platu oko 1.500 KM, nema naslijeđen stan i nema pomoć roditelja za učešće, kako da digne kredit na 20 ili 25 godina i istovremeno plaća hranu, režije, prijevoz, djecu i sve ostale troškove života? Treba uzeti u obzir da mnogi nemaju ni adekvatne radne ugovore, pa nisu ni u mogućnosti biti kandidat za kredit.
Nije dovoljno mladima reći: „Idite u banku i riješite stambeno pitanje.“ Kredit nije stambena politika.
Starije generacije pričaju kako su se nekada gradili stanovi koji su se dodjeljivali radnicima i porodicama. Taj sistem nije bio bez mana i ne treba ga romantizirati, ali iz njega možemo izvući jednu važnu ideju: stanovanje se može tretirati kao javni interes, a ne samo kao tržišna roba.
Zašto Kanton Sarajevo ne bi sistematski gradio javni stambeni fond?
Stanovi bi ostali u javnom vlasništvu, a mlade porodice bi ih dobijale u dugoročni najam po pristupačnim cijenama. Dio modela mogao bi biti i najam s mogućnošću kasnijeg otkupa. To je pametno ulaganje koje ostaje!
Subvencija od 300 KM potroši se za godinu dana i šta dalje? To je kratkotrajna pomoć, nije rješenje.
Hoćemo li i dalje gasiti požar jednokratnim mjerama ili ćemo konačno napraviti dugoročnu stambenu politiku? Mladima ne treba samo pomoć da plate kiriju još jednu godinu.
Treba im šansa da ovdje ostanu, zasnuju porodicu i riješe pitanje krova nad glavom.
Jer ako čovjek sa prosječnom plaćom ne može ni realno započeti put prema vlastitom stanu, onda problem nije u tome što on „nije dovoljno vrijedan“ ili „nije dovoljno štedio“. Problem je u sistemu koji od mladih očekuje da kupe stan, a nije napravio uslove da to mogu učiniti.
Zato pitanje nadležnima koji bi o stambenoj politici trebali trebali voditi računa jeste:
Zašto Kanton Sarajevo ne bi sistematski gradio javni stambeni fond?
Kako za narednih nekoliko godina imati javni fond nekoliko hiljada pristupačnih stanova?
I još nešto, ako se i nekad napravi stambeni fond, mora postojati transparentnost, bez stranačkih knjižica “naših” i misterioznih lista! Kriteriji trebaju biti javni i nezavisni.
Ako vlast zaista misli da mladi ostanu u Sarajevu, mora se planirati zajedno s njima iz ugla ljudi koji sami sve pokušavaju graditi u svom gradu, a nemaju naslijeđe na osnovu kojeg mogu živjeti dalje.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, čitajte na Google News.