Ova željeznička ruta smatra se jednom od najljepših u Evropi, jer prolazi kroz impresivne planinske predjele, kanjone, kroz brojne tunele i preko brojnih mostova, nudeći putnicima prizore koji se rijetko mogu vidjeti tokom drugih putovanja.
Cijene ležajeva, kako je navedeno na sajtu “Srbijavoza”, u salon kolima iz sastava “Plavog voz” iste su kao i u redovnim spavaćim kolima – za korištenje jednokrevetne kabine potrebno je izdvojiti dodatnih 45 evra uz kartu prvog razreda, dok je za dvokrevetnu kabinu potrebna karta drugog razreda i doplata od 20 evra.
“Plavi voz” je muzejsko-turistički voz koji je, tokom života Josipa Broza Tita, korišten isključivo za putovanje predsjednika Socijalističke Federativne Republike Jugoslaije (SFRJ) i visokih državnih i političkih ličnosti u zemlji i inostranstvu.
Gradnja “Plavog voza”
Odluka o gradnji novog “Plavog voza” donijeta je 1956. godine, a projektovali su ga inženjeri beogradske “Mašinogradnje”.
Sastojao se od devet vagona “glavnog voza”, koji su nosili oznake 2-11 do 2-19, puštenih u saobraćaj krajem februara 1959. godine – četiri vagona izgrađena su u fabrici “Dragoslav Đorđević Goša” u Smederevskoj Palanci, a ostalih pet u fabrici “Boris Kidrič” u Mariboru.
Kasnijom dogradnjom “glavnom vozu” su priključena još tri vagona (1963. godine restoran sa oznakom 2-20; 1966. godine kola za spavanje sa oznakom 2-21 i 1976. godine energetska kola sa oznakom 2-10), takodje, građeni u Mariboru.
U sastavu “Plavogvoza”, pored “glavnog voza”, nalazio se i “prvi ili oficirski voz”, sa oznakama 1-01 do 1-20, koji su činila službeno-magacinska ili energetska kola, kola za spavanje, kola za prevoz automobila i restoran, izgrađeni u periodu od 1961. do 1975. godine.
Mahagoni, kruška i orah u unutrašnjosti
Unutrašnjost “Plavog voza” projektovale su arhitekte Vladeta Maksimović i Nikola Radanović i urađena je uglavnom u drvetu.
Korišćeni su mahagoni, kruška i orah, a intarzijama su dekorisani saloni i hodnici. Kvalitetnim materijalima (vunenim tepisima, plišom i svilom) upotpunjen je enterijer u stilu Art Deco i sačuvan u autentičnom obliku.
Opremljen svime što je bilo neophodno za luksuzno i komforno putovanje, s pravom je nosio epitet salonskog voza.
Voz je činio jednu cjelinu koja je pružala ogromne pogodnosti za boravak i rad. Predsjednikov salon sa dva apartmana, svečana trpezarija, kuhinja, salon za glavne goste, protokolarni salon, restoran, spavaća, pogonska i komandna kola, činili su “Plavi voz” mjestom gdje su se život i protokolarne obaveze odvijali nesmetano.
U njemu je predsjednik Tito rado putovao, boravio, noćio, vodio razgovore sa stranim državnicima i državnim delegacijama, državnim i partijskim rukovodiocima, primao delegacije građana i udruženja.
Najbolji domaći i svetski majstori kuhinje pripremali su domaća i svjetska jela i poslastice u kuhinji u kojoj je bilo mogućnosti da se pripremi i do 300 obroka. Vagoni su bili tako ogibljeni da se iz čaša nije prosipalo piće.
Lokomotive slavnih imena: “Dinara”, “Kozara”, “Sutjeska”, “Neretva”
Kompozicije “Plavog voza” (“Specijalnog voza”) u početku su vukle samo parne lokomotive koje su bile pouzdane i mogle su da voze po svim prugama – to su bile lokomotive zaplijenjene nakon završetka Drugog svjetskog rata, serije 11.
Od 1947. godine voz je vukla i jedna parna lokomotiva sa oznakom 11-022, proizvedena u Mađarskoj.
Za “Plavi voz”, kakvog danas poznajemo, 1957. godine nabavljene su tri dizel-hidraulične lokomotive iz fabrike “Kraus-Mafaj” iz Minhena, obilježene serijskim brojevima i imenima. Tako je lokomotiva 761-001 nosila ime “Dinara”, 761-002 “Kozara” i 761-003 “Sutjeska”.
Poslije 20 godina vožnje, ove lokomotive zamenjene su sa četiri dizel-električne lokomotive serije 666 kupljene iz fabrike “General motors” 1978. godine, a i one su pored serijskog i inventarskog broja nosile slavna imena: 666-001 “Dinara”, 666-002 “Kozara”, 666-003 “Sutjeska” i 666-004 “Neretva”.
Posada
U službi “Plavog voza” (“Specijalnog voza”) ili Inspektoratu specijalnog voza, kako se ova služba zvanično zvala, u početku je radilo 33 radnika, da bi se nakon promjene načina vuče, broj smanjio na 20.
Posadu su činili načelnik, stručnjaci saobraćajne i mašinske službe, mašinovođe parne i kasnije dizel vuče, ložači parnih lokomotiva (dok su one bile u upotrebi), pregledači kola, kočničari, vozovođe, pratioci salonskih kola, vezisti…
Tito vozom prešao preko 600.000 kilometara
Tito je “Plavim vozom” prešao preko 600.000 kilometara putujući njime prugama kroz Jugoslaviju, ali i van nje u: Francusku, Poljsku, Austriju, Mađarsku, Rumuniju, Bugarsku, Grčku i SSSR.
Tito je u vozu ugostio preko 60 svjetskih državnika i najuticajnijnijih lidera 20. vijeka : Hruščov, Brežnjev, U Nu, Naser, Gandi, Ahmed Ben Bela, Seku Ture, Dželal Bajar, Konstantin Karamanlis, grčki kralj Pavle i kraljica Frederika, britanska kraljica Elizabeta, princ Filip i princeza Ana, kao i mnogi drugi.
“Plavim vozom”, na svoje posljednje putovanje, Josip Broz Tito je prevežen od Ljubljane do Beograda, gdje je sahranjen u Kući cveća 1980. godine.
Danas, poslije više od 60 godina, izgled je ostao autentičan, a sva kola svjedoče o najvišem nivou ekskluzivnosti i luksuza za svoje putnike.
Komercijalne svrhe
Od 2005. godine, “Plavi voz” se koristi u komercijalne svrhe.
Kompletan voz, ili samo pojedina kola mogu se zakupiti u željenom sastavu za maksimalno 110 putnika.
Voz se takođe može iznajmiti za snimanja, fotografisanja, izložbe, sastanake, konferencije, radionice, svečane događaje i slično ili samo posjetiti i razgledati.
Cijena zakupa zavisi od sastava voza, broja putnika i dodatnih zahteva.
Cijena karte za obilazak iznosi 300 dinara po osobi, za pojedinačne posjete i 150 dinara po osobi, za grupne posjete (minimum 10 osoba) i posjete djece, učenika i studenata.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, čitajte na Google News.