Producent filma je Mario Crnković iz Green Team-a, dok je povjerenje za režiju i kreativnu realizaciju filma dato Dejanu Rakiti, Miši Kojiću i Mići Kostadinoviću. Film kroz autentične priče ljudi koji žive uz Unu pokušava da prenese ono što ovu rijeku čini mnogo više od prirodnog fenomena, ali i da otvori pitanja prijetnji koje mogu trajno promijeniti njen karakter. Priča o Uni tako postaje i priča o odgovornosti prema prostoru koji povezuje ljude kroz vrijeme i prostor.
Mario Crnković: “Sama ideja o filmu nastala je kao rezultat želje da prikažemo bar dio onog kako oni koji žive uz Unu, doživljavaju tu rijeku. Znamo da je nemoguće 100% definisati taj odnos, zato i jeste bilo zanimljivo pokušati dokučiti taj nesvakidašnji splet emocija. U isto vijeme, ostavljen je prostor da se govori i o prijetnjama Uni. Onim koje su se već ostvarile, one sa kojima se manje ili više uspješno borimo, kao i onim prijetnjama koje mogu trajno promijeniti Unu kakvu poznajemo. Posebno interesantni su bili oni trenutci kada sagovirnicima nedostaje riječi da opišu emociju ka Uni. Materijala je bilo toliko da razmišljamo o tom da napravimo serijal, ali zahvaljujući dvojcu Rakita i Kojić, uspjeli smo to sažeti u filmski format”.
Dejan Rakita: “Rijeka Una, da se snima kamerom bez prekida dvije godine, ne bi mogla ni upola da prenese na ekran ili filmsko platno svu ljepotu koju možete doživjeti na njenim obalama. Jedinstvena je to rijeka, ne samo u BiH ili na Balkanu nego i u Evropi, i zato svim silama treba da je zaštitimo, kao, uostalom, i sve naše rijeke. Vidimo i sami kakva nas je pošast pogodila ovog ljeta, sa velikim sušama i ekstremno visokim temperaturama, pa ne znam ni ima li potrebe govoriti šta nam rijeke znače. Treba da budemo svjesni bogatstva koje naša zemlja ima, da ga čuvamo i da naše rijeke spasimo od štetnih projekata poput izgradnje mini-hidrocentrala, betonizacije obala, fabrika ili rudnika koji ne poštuju zakonom propisane kontrole zagađenja. I na kraju, ne manje bitno, Unu moramo spasiti od pošasti zvane odlaganje radioaktivnog otpada u neposrednoj blizini Novog Grada i granice sa BiH. Mnogo je nerazumljivih i nepotrebnih razlika u BiH koje nas, nažalost, dijele, ali barem bismo oko zaštite prirode, koja je naša i zajednička, trebali da imamo identične stavove.”
Mario Crnković: Nakon festivalskih prikazivanja svakako ćemo film ustupiti domaćim TV kućama. Prevod na engleski jezik je završen, a u planu su njemački, francuski i italijanski. Una je rijeka koja spaja, što je i naziv filma, međutim želimo da spajamo dobre ljude ma na kom dijelu kontinenta živjeli u nadi da ćemo pronalaziti one koji mogu i žele dati svoj doprinos očuvanju Une. Prirodne fenomene kao što je Una, šteta je posmatrati samo kao resurs, već trebamo biti svjesni njenog potencijala da bude pokretač ka vraćanju vrijednostima koje su sve više zapostavljene u vremenu u kom živimo. Una ne može mijenjati društvo umjesto nas, ali može mijenjati nas. Može nas učiti mjeri, odgovornosti i poštovanju prema onome što nam je povjereno. Hoćemo li te lekcie pretvoriti u snagu koja mijenja društvo, zavisi od svih nas. Ljubavprema najdražoj rijeci ne smije stati na riječima, već su djela ono što se jedino broji.
Drago mi je što film doživljava svoju premijeru na najvećem filmskom festivalu u BiH. Zahvalan sam što je prepoznat od strane Sarajevo Film Festivala, ali prije svega svim ljudima koji su mu dali dio sebe, svoje vrijeme, znanje, talenat, povjerenje i emociju. Od autorske i produkcijske ekipe, do ljudi koji su stali pred kameru i podijelili svoje priče, svako od njih utkao je jednu nit u priču o Uni.
Film „Una, rijeka koja spaja“ biće prikazan u srijedu, 19. avgusta, sa početkom u 15 časova u Cineplexxu Sarajevo 3, u okviru programa BH Film – Documentary Short Films Sarajevo Film Festivala. Nakon projekcije, publika će imati priliku da razgovara sa članovima autorske ekipe i sazna više o nastanku filma, radu na terenu i priči o Uni koja stoji iza njega.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, čitajte na Google News.