Tada nije mogao ni da pretpostavi da će ga upravo ta odluka odvesti hiljadama kilometara daleko od Brazila i rodnog Rio de Žaneira i da će, više od decenije kasnije, njegov dom biti usred šume nedaleko od Bele Crkve.
anas je za njega, suprugu Dunju i kćerku Vivijanu šuma dom. Žive okruženi prirodom, daleko od gradske vreve. Iako je odrastao u jednom od najvećih gradova Brazila, kaže da je upravo u Srbiji pronašao ono što nije očekivao osjećaj pripadnosti, iskrene ljude i mir koji je dugo tražio.
Od ljubavne priče do zemlje koju više nije mogao da napusti
U Srbiju je prvi put došao 2010. godine zbog tadašnje djevojke. Plan je bio da ostane kratko, upozna zemlju i vrati se kući. Međutim, već poslije prvog dolaska bilo mu je jasno da se nešto promijenilo.
– To je bila jedna lijepa ljubavna priča dok je trajala, ali ono što je ostalo zauvijek jeste moja ljubav prema Srbiji. Nikada nisam planirao da se preselim ovdje, niti sam prije toga razmišljao o Srbiji. Poslije prvog putovanja postalo mi je jasno da se neću tako lako odvojiti od ove zemlje. Osjetio sam da moram da ostanem – priča Tijago.
Kada je prvi put spakovao kofere, imao je samo 18 godina. Sve što je zaradio radeći u školi stranih jezika potrošio je na kartu za Srbiju.
– Ljudi me često pitaju da li sam prije toga obišao Argentinu, Čile ili Peru. Nisam. Prve pare koje sam zaradio u životu dao sam za kartu za Srbiju. To dovoljno govori koliko je taj dolazak bio važan za mene, iako tada nisam ni slutio koliko će mi promijeniti život.
Po dolasku nije znao nijednu riječ srpskog jezika. Danas piše ćirilicom, govori gotovo bez akcenta i priznaje da i dalje svakodnevno uči nešto novo.
– Trebale su mi otprilike dvije godine da mogu potpuno normalno da razgovaram na srpskom. Jezik se uči dok ste živi. I danas otkrivam nove izraze i trudim se da govorim što bolje.
“Ljudi su razlog zbog kog sam ostao”
Na pitanje šta ga je toliko privuklo Srbiji, ne razmišlja dugo.
– Ljudi. Prije svega ljudi. Njihova iskrenost i gostoprimstvo. Ne kažem da toga nema u Brazilu, ali ovdje sam to doživio na poseban način. Došao sam potpuno sam, nisam poznavao gotovo nikoga i morao sam da budem otvoren prema novim ljudima. Upravo zato sam stekao prijateljstva koja traju godinama – navodi on.
Kaže da ga je iznova iznenađivalo koliko su ljudi spremni da pomognu nekome koga prvi put vide.
– Uvijek sam se pitao kako neko ko me nikada nije upoznao može da otvori vrata svog doma, ponudi ručak ili prenoćište i da se ponaša kao da se znamo godinama. To je nešto što me osvojilo. Mislim da su Srbi zaista među najboljim domaćinima na svijetu – ističe Brazilac.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, čitajte na Google News.