Ta je brojka službeno premašena 21. jula 2026., kada je zabilježeno 2.295 slučajeva. Posljednji put kada je SAD imao veći godišnji broj oboljelih bilo je 1991. godine, s 9.643 slučaja, što je uslijedilo nakon 27.808 slučajeva 1990. godine, piše ScienceAlert.
Godišnji broj oboljelih znatno je pao u godinama koje su slijedile i spustio se na samo 312 slučajeva 1993., nakon što je preporučena druga doza cjepiva i nakon što su pokrenuti programi cijepljenja u školama. Od tada je broj slučajeva ospica bio nizak, sve do 2025. godine. Stručnjaci za javno zdravstvo izražavaju duboku zabrinutost. Prošle godine od posljedica bolesti umrle su tri osobe. U 2026. još nema zabilježenih smrtnih slučajeva, ali sa svakim novim oboljelim izgledi postaju lošiji.
William Moss, epidemiolog sa Škole javnog zdravlja Bloomberg pri Sveučilištu Johns Hopkins, dio je tima koji pozorno prati širenje ospica u zemlji. On kaže da se radi o alarmantnom rekordu koji se mogao izbjeći.
“Tragično je da već u 2026., i to prije kraja godine, premašujemo ukupan broj slučajeva iz 2025.”, izjavio je Moss za ScienceAlert. S njim se slaže i stručnjakinja za javno zdravstvo Jessica Steier. “Ovo je problem koji smo sami stvorili i koji se u potpunosti mogao spriječiti”, rekla je.
Ospice su izrazito zarazna virusna bolest. Lako se šire zrakom kada zaražena osoba kašlje, kiše ili govori. Svaka zaražena osoba može prenijeti virus na do 18 drugih ljudi. Za usporedbu, faktor reprodukcije (R0) za gripu iznosi oko 2, a za SARS-CoV-2 do 4. Kada virus ospica uđe u tijelo, preuzima kontrolu nad stanicama kako bi se replicirao.
Ovi rani trenuci infekcije obično se događaju u gornjim dišnim putevima i plućima, gdje virus počinje ometati disanje. Odatle inficira imunosne stanice koje ga prenose do limfnih čvorova i tako mu otvaraju put kroz cijelo tijelo. Simptomi uključuju visoku temperaturu, kašalj i crveni, uzdignuti osip. Zaražene osobe mogu razviti i druge komplikacije, poput upale uha, upale pluća, proljeva ili encefalitisa – upale mozga koja može uzrokovati trajna oštećenja.
“Iskorijenili smo ospice 2000. godine nakon desetljeća napornog rada u javnom zdravstvu, a sada gledamo kako taj napredak nestaje. To je poražavajuće za djecu u našoj zemlji”, rekla je u razgovoru za ScienceAlert Jessica Steier, osnivačica platforme Unbiased Science. U teškim slučajevima ospice mogu dovesti do hospitalizacije, pa čak i smrti, a stručnjaci ističu da je cijepljenje najbolji način zaštite. “U zemljama gdje su ospice endemske, roditelji, zdravstveni radnici i političari svjesni su njihovih razornih posljedica”, rekao je Moss, čiji se rad uglavnom fokusirao na siromašnije zemlje.
“U mnogim od tih zemalja izazov je poboljšati pristup cjepivima, a ne uvjeravati ljude u njihovu vrijednost.” Iako većina zajednica u SAD-u ima pristup cjepivima, mnogi se odlučuju ne cijepiti sebe ili svoju djecu, ili s odlukom oklijevaju. Razlozi su zamor od cijepljenja, neopreznost, strah od nuspojava ili gubitak povjerenja u medicinske institucije. Vjerska izuzeća i filozofski prigovori također stvaraju džepove nezaštićenih u određenim zajednicama.
“Znamo da je niska procijepljenost dugotrajan problem zbog širokog dobnog raspona oboljelih. Samo 20 posto slučajeva odnosi se na djecu mlađu od 5 godina, 50 posto na stariju djecu, a 20 posto na odrasle starije od 20 godina”, istaknuo je Moss. Stručnjaci smatraju da je jedan od glavnih faktora kolektivni zaborav na to koliko su ospice bile opasne prije uvođenja cjepiva 1963. godine.
“Uspješni programi cijepljenja paradoksalno potkopavaju sami sebe jer ljudi zaborave koliko razorne mogu biti bolesti koje se cjepivima sprječavaju”, objasnio je Moss. Smrt nije jedina opasnost kod ospica. “Mnogi roditelji misle da je preživljavanje ospica jedino o čemu trebaju brinuti. To nije točno”, rekla je Steier.
“Čak i blagi slučaj može izazvati takozvanu ‘imunosnu amneziju’. To je stanje u kojem se dijete oporavi od ospica, ali njegov imunosni sustav ‘zaboravi’ obranu koju je već izgradio protiv drugih infekcija. Za obnovu izgubljenog imuniteta mogu biti potrebne dvije do tri godine.”
Cjepivo protiv ospica, koje štiti i od zaušnjaka te rubeole (MMR), djeluje tako što u tijelo unosi oslabljene verzije virusa. Na taj način imunosni sustav, posebno T-stanice i druge bijele krvne stanice, uči prepoznati i boriti se protiv uljeza prije nego što dođe do stvarne infekcije. Znanstvenici su potvrdili da cjepivo protiv ospica ne uzrokuje upalne bolesti crijeva ni autizam, što je dokazano u brojnim rigoroznim studijama.
Najčešće nuspojave cijepljenja uključuju bol, oteklinu i crvenilo na mjestu uboda, a ponekad i povišenu temperaturu, što je znak da imunosni sustav vježba obranu. U vrlo rijetkim slučajevima cjepivo može uzrokovati febrilne konvulzije ili tešku alergijsku reakciju, no te su nuspojave znatno rjeđe od ozbiljnih komplikacija koje donosi sama bolest. Podaci pokazuju da su osobe koje su primile dvije doze cjepiva dobro zaštićene.
Steier i Moss slažu se da su pred SAD-om veliki izazovi ako se žele vratiti u status zemlje koja je iskorijenila ospice. Jedan je problem opterećenje resursa u sustavu koji je već preopterećen. “Ako se prijenos ospica u SAD-u nastavi, i dalje ćemo imati bolesti, hospitalizacije i smrti koje su se mogle spriječiti. Imat ćemo i opterećen javnozdravstveni sustav koji neće imati sredstava ni osoblja za rješavanje drugih problema, uz ogromne financijske troškove koje epidemije nose”, upozorio je Moss.
Tu je i širi problem obuhvata cijepljenja, dezinformacija i narušenog povjerenja. Istraživanje objavljeno u časopisu Vaccine sugerira da je ukidanje obveze cijepljenja u školama nakon pandemije COVID-19 u snažnoj korelaciji s ponovnim širenjem ospica. Vraćanje povjerenja ključan je izazov. “Roditelj koji odluči ne cijepiti svoje dijete vjeruje da donosi ispravnu odluku”, rekla je Steier, prenosi Index.hr.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, čitajte na Google News.