Naime, još tada smo skrenuli pažnju javnosti na višegodišnji javašluk odgovornih koji su, prilikom rekonstrukcije kolektora za odvodnju oborinskih i fekalnih voda, prokopali dio ove ulice, a potom ga ostavili nesaniranim.
Nažalost, takvi prizori odavno više nisu izuzetak nego pravilo. Nakon završenih radova često ostaju raskopane i oštećene saobraćajnice, dok se obaveza njihovog vraćanja u prvobitno stanje mjesecima, pa čak i godinama, odgađa ili potpuno zaboravlja. Građani se u međuvremenu svakodnevno suočavaju s posljedicama takvog nemara.
Ono što posebno zabrinjava jeste činjenica da nadležni u Općini Vogošća godinama ne poduzimaju dovoljno konkretne mjere kako bi stali ukraj ovakvoj praksi. iako postoji Odluka Općinskog vijeća Vogošća koja jasno propisuje da su izvođači radova dužni sanirati javne površine nakon izvršenih prokopa u razumnom roku, u ovom slučaju ostaje nejasno zbog čega ta obaveza nije provedena i zašto nisu iskorišteni mehanizmi kojima bi se izvođači primorali da ispune svoje zakonske i ugovorne obaveze.
Upravo je u tome suština problema. Ne radi se samo o jednom oštećenom dijelu ulice, nego o pitanju odgovornosti institucija koje bi morale štititi javni interes. Kada izostane reakcija nadležnih, šalje se poruka da se obaveze prema građanima mogu nekažnjeno ignorisati, a javna imovina prepuštati propadanju.
Sanacija ulice Samira Gradišića već godinama se nalazi na listi prioritetnih projekata koje Općina Vogošća treba realizirati. Međutim, vrijeme prolazi, prioriteti se iz godine u godinu ponavljaju, a stanje na terenu ostaje gotovo nepromijenjeno. Opravdano se postavlja pitanje šta zapravo znači da je neki projekat “prioritetan” ako se njegova realizacija godinama odgađa.
Posebnu gorčinu izaziva činjenica da ovom ulicom svakodnevno prolaze upravo oni koji bi trebali biti prvi da uoče problem i pokrenu njegovo rješavanje. Put do parkinga iza zgrade Općine Vogošća, kao i prema objektu Sedme policijske uprave, vodi upravo ulicom Samira Gradišića.Teško je povjerovati da višegodišnje oštećenje niko od odgovornih nije primijetio ili da nije smatrao potrebnim da reaguje.
Ulica nosi ime Samira Gradišića, heroja iz minulog rata. Tim prije, ovakav odnos prema javnom prostoru koji nosi ime čovjeka koji je dao najveću žrtvu za svoju domovinu ostavlja gorak utisak. Poštovanje prema herojima ne iskazuje se samo svečanim govorima i obilježavanjem godišnjica, nego i brigom o mjestima koja nose njihova imena.
Građani ne traže ništa izvanredno. Traže da se poštuju propisi koje su same institucije donijele, da izvođači radova snose odgovornost za ono što urade i da nadležni konačno počnu dosljedno provoditi odluke koje su usvojene.
Sve dok se to ne desi, ovakve fotografije ostat će podsjetnik da između propisa na papiru i njihove primjene u praksi još uvijek postoji veliki jaz.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, čitajte na Google News.