Međutim, uz nove stambene objekte pojavljuju se i problemi s kojima se stanovnici ranije nisu suočavali. Sve češće se stiče utisak da je jedini cilj izgraditi što veći broj stanova i poslovnih prostora, dok se o kvalitetu života budućih i sadašnjih stanovnika razmišlja tek usput ili se uopće ne razmišlja.
Prilikom projektovanja novih stambenih i poslovnih objekata očigledno se nedovoljno pažnje posvećuje saobraćaju u mirovanju, potrebnom broju parking mjesta, prilazima za dostavna vozila, ali i uređenju pješačkih komunikacija koje bi građanima omogućile sigurno i nesmetano kretanje.
Poslovni objekti često nemaju adekvatne prilaze za dostavu robe, pa vozači teretnih vozila, ali i mnogi nesavjesni vozači putničkih automobila, pješačke staze koriste kao improvizovane prilaze i parking prostore. Posljedica toga je da su pješačke staze svakodnevno zakrčene vozilima, zbog čega su pješaci onemogućeni u kretanju.
Posebno težak položaj imaju osobe s invaliditetom koje koriste kolica, kao i roditelji s dječijim kolicima. Kada je trotoar blokiran parkiranim vozilom ili dostavnim kamionom, oni često nemaju nikakvu mogućnost prolaska. Takve situacije nisu samo izraz saobraćajne nekulture pojedinaca, već i pokazatelj ozbiljnih propusta u planiranju prostora.
Zabrinjava činjenica da se prilikom izdavanja urbanističkih i građevinskih dozvola očigledno ne insistira dovoljno na rješenjima koja će omogućiti normalno funkcionisanje svih učesnika u saobraćaju. Urbanistički planovi ne bi smjeli biti usmjereni isključivo na maksimalnu iskorištenost građevinskog zemljišta i ostvarivanje profita investitora. Jednako važni moraju biti sigurnost, pristupačnost ikvalitet života građana.
Posebnu odgovornost snose projektanti, investitori i nadležne institucije koje odobravaju projekte. Njihova je obaveza da predvide dovoljan broj parking mjesta, odgovarajuće prilaze za dostavna vozila i dovoljno široke, neometane pješačke staze koje će moći koristiti svi građani bez izuzetka. Pristupačnost nije luksuz niti dodatna pogodnost – ona je osnovni uslov za normalan život u jednom modernom naselju.
Pored toga, svakodnevni prolazak teških teretnih vozila preko šetnica ostavlja vidljiva oštećenja na pješačkim stazama. Popucale ploče, ulegnuća i oštećeni rubnici dodatno otežavaju kretanje, posebno starijim osobama, djeci i osobama sa smanjenom pokretljivošću. Troškove sanacije na kraju snose građani, dok odgovornost za nastalu štetu često ostane neriješena.
Rosulje zaslužuju da budu moderno i funkcionalno naselje u kojem će se, osim novih zgrada, graditi i kvalitetan život. Razvoj ne bi smio značiti samo više kvadrata betona, nego i više pažnje prema ljudima koji tim ulicama svakodnevno prolaze.
Gradnja koja zanemaruje pješake, majke s djecom u kolicima, starije osobe i osobe s invaliditetom ne može se nazvati planskim razvojem, već primjerom nebrige za one zbog kojih bi se gradovi i naselja zapravo trebali graditi.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, čitajte na Google News.