Za Freuda, prijateljstvo nikada nije bilo jednostavno, površno druženje ili “kafenisanje” bez interesa. On je u tim odnosima vidio duboke psihološke mehanizme, ogledala naših neispunjenih želja, pa čak i rane iz djetinjstva.
Ako ste se ikada zapitali zašto vas neki prijatelji nerviraju, zašto vas izdaja boli više od raskida ili da li postoji muško-žensko prijateljstvo – Freud ima prilično brutalne, ali istinite odgovore.
Formula bliskosti: Prijatelj vs. Neprijatelj
U svom autobiografskom djelu Tumačenje snova, Freud je iznio jednu fascinantnu i pomalo šokantnu tvrdnju o svojoj prirodi, koja zapravo opisuje mnoge od nas:
“Meni je uvijek bio potreban intiman prijatelj i mrzak neprijatelj, i to u ne maloj mjeri. Nerijetko bi se dogodilo da se obje ove uloge spoje u istoj osobi.”
Prema psihoanalizi, ljudska priroda je ambivalentna. To znači da prema ljudima koji su nam najbliži istovremeno osjećamo i veliku ljubav i skrivenu agresiju ili rivalstvo. Freud je vjerovao da u svakom bliskom prijateljstvu postoji doza takmičenja – mi se kroz prijatelja mjerimo, ogledamo i nesvjesno želimo biti bolji. Zato nas uspjeh prijatelja nekada potajno “žaoke”, čak i kada se iskreno radujemo zbog njih.
Mit o muško-ženskom prijateljstvu: Ima li tu istine?
Jedno od najčešćih pitanja koje se postavlja i danas jeste: mogu li muškarac i žena biti samo prijatelji? Freudov odgovor bio bi kratak i jasan: Teško, ali pod jednim uslovom.
Kao čovjek koji je sve ljudske nagone povezivao sa libidom (životnom, seksualnom energijom), Freud je smatrao da je u muško-ženskim odnosima seksualni nagon gotovo uvijek prisutan, makar u tragovima ili duboko potisnut u nesvjesno.
Međutim, on je uveo pojam “ciljno inhibiranog libida”. To znači da dvoje ljudi mogu razviti snažno, čisto platonsko prijateljstvo ako su oboje svjesno ili nesvjesno odlučili da tu seksualnu energiju preusmjere (sublimiraju) u intelektualnu bliskost, podršku i zajedničke interese. Dakle, prijateljstvo je moguće, ali tek nakon što “hemija” bude savladana i preusmjerena.
Zašto nas izdaja prijatelja najviše boli?
Freud je kroz rad sa pacijentima primijetio da gubitak ili izdaja prijatelja može izazvati dublju depresiju nego prekid romantične veze. Razlog leži u takozvanoj projekciji.
Prijatelje biramo po principu sličnosti ili onoga što bismo sami željeli da budemo (naš “Ego-ideal”). Kada nam prijatelj okrene leđa, naš nesvjesni um to ne doživljava samo kao gubitak te osobe, već kao odbacivanje nas samih. Mi osjećamo kao da je propao dio našeg vlastitog identiteta koji smo ugradili u tu osobu.
“Biti potpuno iskren sa samim sobom je dobra vježba”, govorio je Freud. A upravo su prijatelji oni pred kojima skidamo maske. Kada nas ta osoba izda, osjećamo se potpuno ogoljeno i ranjivo.
Kako prepoznati “freudovskog” pravog prijatelja?
Za Freuda, vrhunac ljudske zrelosti bio je sposobnost da se radi i voli (lieben und arbeiten). Shodno tome, zdravi i pravi prijatelji su oni koji:
Ne hrane vašu neurozu: Pravi prijatelj nije onaj koji vam uvijek povlađuje, već onaj koji vam ukaže na vaše ponavljajuće greške i destruktivna ponašanja.
Podnose vaše mane: Odnos u kojem ne morate stalno biti savršeni i gdje su vaši “isgredi” prihvaćeni bez osude.
Preživljavaju konflikte: Ako odnos pukne nakon prve svađe, to nije bilo prijateljstvo, već površni pakt o nenapadanju.
Sljedeći put kada sjednete s najboljim prijateljem ili prijateljicom, sjetite se Freuda. Pogledajte ih i prihvatite da je ta veza komplikovana, ponekad teška, ali i najvažnija psihološka mreža koja vas drži mentalno zdravim u ovom ludom svijetu.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, čitajte na Google News.