Cerić: Svaka smjena visokog predstavnika postavlja isto pitanje - zašto nam on još uvijek treba?

Njegov komentar prenosimo u cijelosti:

“Uz rastanak sa starim i u susret sa novim visokim predstavnikom za Bosnu i Hercegovinu

Bosna i Hercegovina je zemlja neobičnih političkih paradoksa. Malo gdje u svijetu postoji država koja je međunarodno priznata, članica Ujedinjenih nacija, sa svojim ustavom, parlamentima, sudovima i vladama, a da istovremeno nad njom bdije institucija koja ima pravo biti iznad svih tih institucija. Zato je zanimljivo i simbolički važno razmišljati o sâmom nazivu funkcije koju nosi čovjek koji dolazi i odlazi iz Sarajeva kao Visoki predstavnik međunarodne zajednice.

Ovo „Visoki“ ne znači samo počasnu titulu. Ono znači da je njegova riječ, kada odluči da je upotrijebi, viša od zakona koje su donijeli naši izabrani predstavnici. To znači da može smjenjivati političare, nametati zakone i tumačiti političku stvarnost na način koji nijedan domaći zvaničnik ne može. A ovo „Predstavnik“ znači da ne predstavlja građane Bosne i Hercegovine nego one koji su ga ovlastili da nadgleda provođenje mira i čuva poredak nastao nakon rata – nakon genocida. On predstavlja moć svijeta nad prostorom koji još uvijek nije stekao puno povjerenje tog istog svijeta.

Nije to zato što mi ne znamo šta želimo. Niti zato što ne znamo razlikovati dobro od zla, istinu od laži, pravdu od nepravde. Prije će biti da oni još uvijek nisu sigurni da smo naučili lekcije vlastite historije i da smo sposobni sâmi čuvati mir koji je skupo plaćen.

Njihova sumnja možda nije uvijek pravedna, ali nije ni potpuno bez razloga. Nažalost, previše puta smo pokazali da lakše prizivamo stare podjele nego što gradimo zajedničku budućnost.

Zato odlazak jednog Visokog predstavnika i dolazak drugog nije samo administrativna smjena. To je prilika za novu procjenu našeg stanja, ali i prilika da se sâmi zagledamo u ogledalo. Jer svaka smjena Visokog predstavnika postavlja isto pitanje: zašto nam on još uvijek treba?

Odlazećem Visokom predstavniku želimo sretan odlazak. Njegov rad će biti ocjenjivan različito, baš kao što je i Bosna različita. Jedni će ga pamtiti po odlukama koje smatraju hrabrim i nužnim. Drugi će ga kritikovati zbog postupaka koje smatraju nepravednim ili nedovoljnim. Takve razlike nisu ništa novo.

Bosna je oduvijek bila zemlja različitih sjećanja, različitih tumačenja i različitih političkih osjećanja.

Ali ispod svih tih razlika postoji nešto što traje duže od svake vlasti i svakog međunarodnog mandata. To je bosanski duh. Duh koji je preživio carevine, kraljevine, okupacije, ratove i ideologije. Duh koji zna da se različitost ne mora pretvoriti u mržnju i da pripadnost vlastitom narodu ne mora značiti neprijateljstvo prema drugome. Bosna je ranolika zemlja, puna ožiljaka, ali upravo zato zna vrijednost života, mira i komšijske riječi.

Novog Visokog predstavnika još ne poznajemo. Ne znamo kakav će biti njegov politički instinkt, kakva će biti njegova hrabrost niti koliko će razumjeti složenost bosanske stvarnosti. Ali imamo poruku za njega:

Budite na strani istine i pravde!

Ni po babi, ni po stričevima!

Ne po sili moćnih, nego po mjeri činjenica!

Ne po pritiscima političkih lobija, nego po principima jednakosti ljudskog dostojanstva!

Ako već dolazite sa ovlaštenjima koja nadilaze domaće institucije, neka vas vodi svijest da je najveća odgovornost upravo u tome da budete nepristrasni. Bosni ne treba novi tutor koji će proizvoditi nove nepravde pod izgovorom održavanja ravnoteže. Bosni treba neko ko će razumjeti da trajni mir ne može počivati na zaboravu istine, niti na izjednačavanju žrtve i zločina.

Mi bismo najviše voljeli da nam vjeruju dovoljno da nam tutor više ne treba. Voljeli bismo da je Bosna i Hercegovina zemlja čija demokratska zrelost ne zahtijeva međunarodnog nadzornika. Voljeli bismo da je institucija Visokog predstavnika postala nepotrebna uspomena jednog teškog vremena.

Ali, zlu ne trebalo, neka ga još imamo.

Jer još uvijek postoje politike koje osporavaju državu, koje relativiziraju genocid, koje slave presuđene ratne zločince i koje vjeruju da je sila važnija od prava. Dok god takve ideje žive, teško je govoriti o potpunoj političkoj normalnosti.

Ipak, ne očekujemo od novog Visokog predstavnika čuda. Nijedan stranac ne može riješiti ono što sâmi ne želimo riješiti. Nijedan međunarodni autoritet ne može nam pokloniti odgovornost. Nijedan dekret ne može zamijeniti političku kulturu dijaloga i međusobnog poštovanja.

Ali može pomoći da se sačuva prostor u kojem je moguće graditi bolje društvo. Može pomoći da zakon bude jači od samovolje. Može pomoći da istina ne bude poražena pred organiziranom laži. Može pomoći da Bosna ostane zemlja svih svojih ljudi.

Zato novom Visokom predstavniku želimo sretan dolazak.

Neka u Bosni vidi više od političkog problema koji treba administrirati. Neka vidi ljude koji žele živjeti normalno. Neka vidi generacije koje žele ostati ovdje. Neka vidi zemlju koja je prošla kroz genocid, kroz udružene zločinačke poduhvate, kroz ratne strahote i historijske nepravde, ali koja unatoč svemu nije izgubila vjeru u mogućnost zajedničkog života.

Ali, sâmima sebi želimo nešto još važnije. Želimo da jednog dana ne budemo predmet međunarodne brige nego primjer međunarodnog uspjeha.

Da ne živimo od tuđe milosti nego od vlastitog rada.

Da ne čekamo pravdu izvana nego da je sâmi gradimo iznutra.

Da sloboda ne bude obećanje nego stvarnost.

Da mir ne bude predah između kriza nego trajno stanje.

Da sigurnost ne bude privilegija nego pravo.

Da dostojanstven život bez straha i bez bijede postane sudbina svakog čovjeka u Bosni i Hercegovini.

I da nas Europa, koja nas često nije voljela koliko smo očekivali, jednoga dana ne bude samo tolerirala, nego poštovala.

Ne zbog sažaljenja.

Ne zbog geopolitičke potrebe.

Nego zato što smo pokazali da smo dostojni slobode koju želimo i mira kojeg zaslužujemo.”