Iako je Francuska zvanično ukinula ropstvo još 1848. godine, ovaj stravični pravni akt formalno je ostao na snazi sve do danas.
U rijetkom iskazu političkog jedinstva unutar oštro podijeljene Nacionalne skupštine, zakon je ukinut sa 254 glasa za i nijednim protiv.
Dekret, koji je 1685. godine potpisao kralj Luj XIV, kroz svojih 60 članova u potpunosti je kontrolisao svaki aspekt života porobljenih ljudi u francuskim kolonijama.
Član 44 je ljude definisao kao “pokretnu imovinu” (poput namještaja ili stoke). Kazne za bijeg uključivale su sakaćenje tijela.
Tokom debate u donjem domu parlamenta emocije su bile na vrhuncu, a mnogi zastupnici ostali su zatečeni činjenicom da je ovaj zakon uopšte postojao u pravnom sistemu u 21. vijeku.
Steevy Gustave, zastupnik s karipskog ostrva Martinik čiji su preci bili porobljeni, kroz suze se obratio skupštini:
“Samo glasanje ne može popraviti stoljeća uništenih života. Mi nismo potomci robova, mi smo potomci ljudskih bića rođenih slobodnih, a zatim svedenih na najgore – svedenih na ropstvo.”
Francuska je historijski bila treća najveća kolonijalna sila u trgovini robljem, iza Velike Britanije i Portugala. Procjenjuje se da je Pariz prevezao oko 1,4 miliona Afrikanaca na plantaže šećera, a bogatstvo stvoreno njihovim radom direktno je izgradilo velike francuske gradove poput Nantesa i Bordeauxa.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, čitajte na Google News.