Ono što ove izbore izdvaja od svih prethodnih jeste uvođenje novih tehnologija od skenera za listiće i digitalnog očitavanja glasova, do potpuno novog izgleda glasačkog listića. Dok članovi CIK-a, poput Suada Arnautovića, uvjeravaju javnost da su tehničke prepreke otklonjene i da je sistem spreman za kombinaciju digitalnog i ručnog brojanja, mnoga pitanja ostaju otvorena.
Može li tehnologija sama po sebi vratiti poljuljano povjerenje građana u izborni proces? Da li su skeneri samo kontrolni mehanizam ili stvarna brana manipulacijama koje godinama prate brojanje glasova u “gluho doba noći”?
O ovim, ali i širim političkim implikacijama sutrašnjeg raspisivanja izbora, razgovarali smo sa političkom analitičarkom Tanjom Topić. Sa našom sagovornicom analiziramo hoće li predstojeći oktobar zaista donijeti historijski iskorak u zaštiti integriteta izborne volje građana ili će se tehnologija sudariti sa starim političkim navikama.
Koliko će uvođenje skenera realno smanjiti moć biračkih odbora koji su decenijama bili “gospodari glasova” nakon 19:00 sati?
Topić: Uvođenje skenera će uvesti barem malo reda u proces za koji smo vidjeli brojne dokaze o kontaminiranosti i korupciji. Jasno je da “gospodarima glasova”, odnosno njihovim nalogodavcima, nije svejedno; vidimo da na sve moguće načine pokušavaju opstruisati uvođenje nove tehnologije. Samim tim činom oni postaju beznačajni jer više neće moći trgovati pozicijama koje zauzimaju u izbornom procesu.
Kako će se analitički tretirati situacija u kojoj imamo dva rezultata – tehnološki (brzi) i ručni (zakonski)? Može li taj jaz postati novi poligon za osporavanje legaliteta cijelih izbora?
Topić: Već sada smo u situaciji da aktuelne političke elite nastoje osporiti tehnološki faktor. Govore o manipulacijama i namještanju izbornih rezultata jer im je iz ruku ispao alat koji su godinama vješto koristili za “štimanje” izbora. Ljudski faktor se pokazao kao veoma kvarljiva roba, koja je po svojim “kvarovima” daleko nadmašila tehničke uređaje i mašine.
Svakako ćemo i na ovim izborima bilježiti nedostatak interneta, nestanke struje, izolovanost i nepristupačnost terena, te “nužnost” prepuštanja toka glasanja i brojanja ljudima. S tim moramo računati. Cijela država i cjelokupno društvo pretvoreni su u poligon za ispoljavanje jaza svih mogućih vrsta, tako da ovo ne bi bio ni prvi ni posljednji u nizu. Sigurno je da će postojati kritičari novog pristupa koji će svim silama nastojati da ospore rezultate dobijene primjenom novih tehnologija.
Ipak, ovo je dobar početak koji se više nije smio odlagati unedogled, niti su se smjela tražiti stupidna objašnjenja za “kvarljivost ljudskog faktora” pod krinkom viših nacionalnih interesa. Ne znam od kada su krađe, prevare i malverzacije postale poželjni sastojci nacionalnih identiteta.
Ranije je veliki broj listića proglašavan nevažećim kako bi se oslabio protivnik. Može li digitalno očitavanje eliminisati ovaj vid manipulacije?
Topić: Definitivno da. Dovoljno je samo smanjiti taj procenat nevažećih listića. Nekada se dešavalo da je lista nevažećih listića bila treća “politička partija” po snazi i da je razlika između pobjednika i nje bila toliko tijesna da su upravo ti listići mogli značajno izmijeniti izbornu krvnu sliku.
Procjenjuje se da određene partije crpe i do 15% snage iz neregularnosti. Koje političke opcije bi mogle doživjeti krah ako im se onemogući kontrola nad brojanjem glasova?
Topić: Vrlo jasno – sve političke opcije koje su na vlasti. One su suvereno kontrolisale izborni proces, kontaminirajući ga “do koske”. Da na ovim izborima nisu uvedeni skeneri, cjelokupan sistem bi se urušio pod pritiskom korupcije. Ne mislim samo na velike partije na višim nivoima; u lokalnim zajednicama imamo brojne aktere koji su pod kontrolu stavili biračke odbore i manipulisali glasovima.
Nadati se da će barem biti oprezniji, pri čemu je važno da pravosudne institucije konačno počnu raditi svoj posao i sankcionisati sve koji su dio koruptivnog lanca. Politička korupcija, malverzacije i falsifikovanje zapisnika – sve je to bilo vidljivo golim okom većem dijelu javnosti, svima osim tužiocima.
Ako je “prolaz” na biračkom mjestu otežan, hoće li stranke agresivnije prebaciti resurse na terenski pritisak (kupovina glasova prije birališta) i kako to uopšte pratiti?
Topić: Ne treba imati iluziju da je uvođenjem skenera eliminisan svaki oblik izbornih prevara. Postoje različite metode suptilnog pritiska i ucjene glasača; nekada se izbori završe kudikamo ranije nego što osvane izborni dan. Nekoga ucijenite radnim mjestom, nekome platite glas, natočite benzin ili ga “sitno” počastite da vam da povjerenje kako biste ekskluzivno “štitili njegove nacionalne interese”.
Novi listić sa upisivanjem brojeva kandidata mijenja način na koji se ostvaruju preferencijalni glasovi. Hoće li to oslabiti unutarstranačke “klanove” koji su jedni drugima dopisivali glasove na listama?
Topić: Naravno da hoće. Ta unutrašnja borba unutar pojedinih lista odvijala se u zaleđini, daleko od očiju javnosti, a bila je beskrupulozna i brutalna. Novi sistem će barem stišati unutarstranačka trvenja. Istina je da je borba za dospijeće na listu mukotrpna; treba biti dovoljno blizu vatre, uglavnom stranačkog šefa, a da pritom ne izgorite.
Da li je tehnološki iskorak dovoljan argument da se na izbore izvuče onih 50% građana koji ne glasaju jer “misle da je sve namješteno”?
Topić: Ne očekujem da će tehnološki iskorak izvući sve apstinente, ali dio svakako hoće. Da su ostala ista izborna pravila, a s obzirom na razmjere izborne pljačke koje smo vidjeli, mislim da bi broj onih koji ne izlaze na izbore rapidno porastao jer su ljudi uvidjeli da se njihovim glasom manipuliše i da on malo vrijedi u konačnom skoru.
Ovo je početak. Ne gajim iluziju da smo se riješili prljavih političkih navika, ali se mnogi građani više ne mogu zaklanjati iza matrice kako je “sve namješteno”. Taj argument im je djelimično izbijen. Ipak, da su građani ranije uzeli stvar u svoje ruke i u većem broju izašli na birališta, sami bi smanjili prostor za krađe. Zašto to nisu učinili, znaju oni.
Ako ovi izbori prođu sa tehničkim problemima ili velikim neslaganjima, hoće li to značiti definitivni poraz ideje o fer izborima u BiH ili samo “porođajne muke” neizbježne digitalizacije?
Topić: Problema će biti sasvim sigurno, kao i namjernih opstrukcija i podmetanja “šumova” u komunikaciji. Ali oni su sastavni dio političkog odrastanja i sazrijevanja koje kod nas traje čitavu političku vječnost. Porođajne muke moramo prevazići, jer povratka na staro nema. Ko se to, osim nas, vraća unazad? U eri digitalizacije, vraćati se u srednji vijek nije baš progresivno.
Možemo li doći u situaciju da dobijemo vlast koja je zakonski izabrana (ručno brojanje), ali moralno nelegitimna (ako skeneri pokažu drastično drugačiju sliku)?
Topić: Sve je moguće, ništa ne isključujem. Ali ušli smo u proces i tu nema previše prostora za hipotetička pitanja. Odluke se moraju primijeniti. Postavljati pitanje moralnosti u našem društvu, u kojem je moral na izuzetno niskim granama, u kojem se zakoni krše u mnogim segmentima i stalno traže prečice za njihovo zaobilaženje – što obično rade isti oni koji hodaju po samoj ivici – zaista je izlišno.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, čitajte na Google News.