Pod pokroviteljstvom ultrakonzervativnih zaklada i uz podršku moćnih američkih think-tankova, javnosti je predstavljen memorandum i karta koji jasno zazivaju treći, hrvatski entitet u BiH.
Prisustvo kardinala Vinka Puljića, koji je decenijama bio simbol opstanka Hrvata u cijeloj BiH, a sada govori o “putu mogućeg” kroz administrativno prekrajanje, izazvalo je nevjericu u Sarajevu, ali i podijelilo javnost u Hrvatskoj.
Gdje prestaje legitimna briga za konstitutivni narod, a počinje opasno uplitanje u suverenitet susjedne države? Da li crtanje novih mapa u Zagrebu direktno hrani separatističke apetite u Banja Luci, stavljajući cijelu regiju u poziciju taoca politika iz devedesetih?
O tome da li se historija ponavlja kroz nove memorandume, kakva je uloga crkvenih autoriteta u političkom prekrajanju granica i zašto se sudbina BiH ponovo pokušava riješiti bez Sarajeva, razgovaramo s čovjekom koji događaje uvijek posmatra kroz prizmu istine i šireg društvenog konteksta.
U nastavku donosimo izjavu za Bosnainfo portal, a naš sagovornik je ugledni historičar i profesor, Hrvoje Klasić.
“Već sam nekoliko puta izjavio nešto što u Bosni i Hercegovini ne zvuči popularno, a što govorim s najboljom namjerom. Bojim se da Bosne i Hercegovine iz moje mladosti – one jedinstvene države ravnopravnih naroda kakvu bih ja volio – već dugo nema, i nisam siguran hoće li je na ovakav način uopšte biti. Ono što stalno naglašavam može zvučati banalno, ali doista nije; dovoljno je pogledati samo sport i vidjeti u kojim se to gradovima slavi pobjeda reprezentacije BiH, a u kojima ne.
Iako je Dejtonski sporazum donio mir, ratne traume tri decenije kasnije očigledno ne zacjeljuju. To se posebno jasno vidi u zajednicama koje su tokom devedesetih etnički očišćene i koje su i danas dominantno jednonacionalne. Ipak, želim naglasiti: Bosna i Hercegovina neće izgledati onako kako žele američki, hrvatski ili srbijanski predsjednici. Ona može izgledati isključivo onako kako to žele njezini stanovnici.
Više se nikada ne smije dopustiti ni najmanja mogućnost da se o budućnosti zemlje raspravlja oružjem. Postoje civilizovani načini za razgovor o funkcionisanju države. Hoće li to biti model sa tri entiteta, ili država bez ijednog entiteta, uz neku drugačiju podjelu koja bi garantovala stabilniji odnos snaga – to je pitanje za unutrašnji dijalog. Uostalom, i u mnogim drugim državama upravne reforme su se mijenjale zavisno od okolnosti. Međutim, svako rješenje mora biti plod dogovora tri konstitutivna naroda, ali i svih ostalih građana koji žive u BiH.
Ukoliko se kroz takva savjetovanja pronađe bolji model funkcionisanja, na Bosancima i Hercegovcima je da procijene je li on dobar ili nije. Svako rješenje koje jedna strana pokušava nametnuti drugima, bez uvažavanja njihovih stavova, dugoročno nije održivo. Upravo zato smatram da nije dobro kada se iz susjednih država, bilo iz Srbije po pitanju srpskog ili iz Hrvatske po pitanju hrvatskog naroda, pokušavaju nametnuti rješenja svima ostalima u BiH.
Kroz istoriju su se države raspadale i ponovo stvarale; Bosna i Hercegovina, baš kao ni Hrvatska, nije prvi slučaj takvih tektonskih poremećaja. Ono što smo, međutim, morali naučiti jeste da se te promjene moraju događati isključivo za stolom, kroz dijalog i razgovor, a nikada više oružjem.”
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, čitajte na Google News.