Ona se tog dana nikome nije javljala, dok je prethodno veče radila u klubu. Zabrinuta drugarica i momak pozvali su njene roditelje, da bi nekoliko sati kasnije svi čekali ispred zaključanih vrata njenog stana. Bravar je obio bravu, a njihovi životi su se tada zauvijek promijenili. Marija se u svom stanu u beogradskom naselje Zeleni venac, objesila.
Marijina majka, novinarka An Mari u velikoj ispovijesti za magazin “Gloria” otkrila je kako je užasna bol zbog gubitka kćerke pretvorila njen život u agoniju i da li je osuđuje zbog toga što je odlučila da digne ruku na sebe.
– Ne bih da dajem bilo kakve kvalifikacije. To je jednostavno odluka. Odluka koja onima koji ostaju nevjerovatno teško pada i mnogo boli. Ne znam kako će ovo da zvuči, uostalom, neka zvuči kako god – koliko me boli, a boli užasno i dokle god postojim živjeću sa tim bolom i užasom, poštujem tu odluku. Ne osuđujem je. Da sam mogla, sve bih učinila da do toga ne dođe. Ali nisam. Ona jedina zna zašto je to uradila. Nemam šta da joj sudim, moje je da živim s tim. I ukazujem na sva zvona da izlaz iz tame depresije postoji. Da je ok ne biti ok, ali da je više nego ok potražiti pomoć. Da kroz to što nas tišti ne treba prolaziti sam. Da je vaš život dragocjen, da ste vi dragocjeni. To mi se čini kao jedini ispravan način da slavim život, Marijin život, život njene sestre, živote onih koje volim. Otuda sam pokrenula inicijativu “Za tebe – važno je” koja ima za cilj promovisanje važnosti brige o mentalnom zdravlju. Tu nema mjesta tabuu, nema mjesta stigmi, važno je da to konačno shvatimo, rekla je tada An Mari.
Ona je žestoko osudila i žig sramote koji prati mentalne poremećaje, i istakla da mnogi građani traže psihološku pomoć prekasno.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, čitajte na Google News.