Tifani Perić danas djeluje upravo tako, kao neko ko je odlučio da svoj prostor gradi tiho, ali sigurno. Studira modni dizajn u Monaku i paralelno se bavi manekenstvom.
Dugo je bila posmatrana kroz ime svoje majke, Suzane Perić, čiji je estetski potpis godinama prisutan na domaćoj sceni. Međutim, ono što sada postaje jasno jeste da Tifani ne pokušava da stoji u tom okviru, već da ga pomjeri. Ne briše naslijeđe, ali ga ne koristi kao jedini oslonac.
Samopouzdanje koje se ne nameće
Na fotografijama u prelijepom Lisca vešu nema prenaglašenosti niti potrebe da se naglasi više nego što je potrebno. Upravo u toj mjeri vidi se razlika. Njena pojava ne oslanja se na efekat, već na kontrolu. Kamera ne definiše nju, već ona određuje kako će biti viđena, što je danas mnogo rjeđe nego što djeluje.
Generacija koja ne traži dozvolu
U vremenu kada se pažnja često traži kroz ekstrem, Tifani bira suprotan pristup. Ne forsira, ne objašnjava, ne pokušava da se uklopi u već viđene modele. I baš zato ostaje u kadru duže nego mnoge druge. To je ona vrsta prisutnosti koja ne zavisi od trenutka, već od toga koliko ste sigurni u ono što jeste.
Ono što se kod nje vidi nije samo estetika, već odluka. Da ne bude glasnija nego što želi, da ne bude drugačija nego što jeste i da ne igra igru koja joj ne pripada. U tom prostoru između očekivanja i ličnog izbora, Tifani Perić počinje da gradi ime koje više ne traži objašnjenje.
(Ona.rs)
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, čitajte na Google News.