Prvi put kad je pjevao bilo je na Valentinovo bilo je u Vinkovcima i imao je samo 3 zauzeta stola, od kojih su za jednim bili njegovi mama i tata.
– Prije tri godine i zasta je tako bilo, ali ja sam uživao. Pjevao sam im do kraja, sve dok nisu svi pojeli desert – priznao je kada se to desilo.
Pomenuo je i takmičenja kroz koje je prolazio godinama, te snove koje je sanjao, a koje danas živi.
– Nisu bili skromni, ali sam mislio da za njihovo ostvarenje treba dugo raditi. Oduvijek se znalo da sanjam Zagrebačku arenu. Otkako sam se rodio htio sam da pjevam, da širim pozitivu i da živim za muziku. Sada je zaista tako.
Kako je sad otkrio, nakon prvog velikog koncerta u MTS dvorani, plakao je.
– Isplakao sam se kao kišna godina, jer je to bio jedan od najljepših momenata u mom životu i velika prekretnica. Kad bih mogao, to veče bih ponavljao svakog vikenda, da se sjetim koliki je blagoslov tako nešto doživjeti. Mislim da mi nijedan koncert nije donio toliki osjećaj ispunjenosti. Sutradan sam mislio – daj, Bože, još jednom.
Ističe da nikoga ne mrzi. Siguran sam da se dobro dobrim vraća, uvijek. Sam sebe učim na ovom muzičkom putu da sve volim, nikog ne mrzim i kroz svoje pjesme širim ljubav – tvrdi Jakov.
Pomenuo je kolege koje ga vide kao konkurenciju.
– Mislim da ima i jednih i drugih, ali to se moglo i očekivati. Ja sebe u tim pjesmama dajem na najbolji mogući način i trudim se da ih ne izvedem pogrešno – objasnio je.
Progovorio je i o povjerenju u ljude, pa kaže da sve dolazi s godinama.
– Mlad sam, pa ne mogu mnogo da znam, ali uvijek treba držati distancu. Valjda s godinama razviješ osjećaj ko je dobar, a ko nije – rekao je Jakov za Story.rs.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, čitajte na Google News.