“Malo su nam horizonti zarasli u zadnjih četvrt decenije. A to se plaća!”, napisao je Suljagić, vjerovatno misleći na političku situaciju kojoj svjedočimo i u kojoj smo baš mi Bošnjaci razjedinjeni, da nas “razvlači” kako ko stigne.
Percepciju jedne stvarnosti ne znam da može iko bolje napisati od Suljagića, ne što to možda nije moguće, već što ne žele. Malo ko još podigne glas da kaže nešto konstruktivno.
I baš zato trebamo čitati više.
Knjiga koju svakako treba uvrstiti na listu čitanja, jeste Suljagićeva “Geografija nestanka – Fragmenti iz razorene prošlosti”.
Geografija nestanka fascinantna je mješavina različitih žanrova: memoaristike, svjedočenja, pripovjedne proze, esejistike, sociološke i političke studije… Ovo spajanje različitih modusa autoru polazi za rukom zbog toga što je on iskusan novinar, pisac, akademski radnik i neko ko se cijeli život, na različite načine i u različitim modusima, posvetio proučavanju mogućnosti i razmjera ljudskog zla, pa se u ovom rukopisu objedinjuju sva njegova dosadašnja iskustva.