Somun navodi da je situaciju u Iranu pratio kroz direktan kontakt s ljudima koji tamo žive. „Maločas sam razgovarao s jednim prijateljem Irancem s kojim se gotovo svakodnevno čujem. Pitao sam ga kako mu je sestra u Teheranu i rekao mi je da su dobro ljudi izlaze u radnje, kupuju i pokušavaju normalno živjeti.“
Ističe da se napadi uglavnom usmjeravaju na vojne ciljeve. „Ne gađaju se veliki stambeni blokovi, nego kasarne i vojni ciljevi. Naravno, ko živi blizu takvih objekata izložen je većem riziku, ali među ljudima vlada veliki strah.“
Dodaje da su u nekim gradovima posljedice ipak vidljivije. „Prijatelj mi je rekao da mu sestra živi u Isfahanu, koji je bliže vojnim objektima, i da je tamo bilo više štete nakon eksplozija.“
Posebno ga je, kaže, pogodila vijest o oštećenju kulturnih znamenitosti. „Jedna eksplozija dogodila se blizu čuvenog trga u Isfahanu, a oštećena su i stakla na poznatoj palači Čehel Sotun. Čak su i murali na zidovima djelimično oštećeni.“
Somun naglašava da ti murali imaju veliku historijsku vrijednost. „To su slike nastale u 17. vijeku, kada su iranski vladari pozivali venecijanske slikare da podučavaju njihove umjetnike. To su prava umjetnička čuda koja se i danas mogu vidjeti u Iranu.“
U tom kontekstu povlači i historijsku paralelu između Irana i nekih zemalja regiona Perzijskog zaljeva. „U isto vrijeme kada su u Iranu nastajala ta umjetnička djela, u dijelovima Arabijskog poluotoka postojali su pokreti koji su zabranjivali knjige i čak naređivali njihovo spaljivanje.“
Govoreći o samom sukobu, Somun smatra da Iran nije napadao države regiona, nego američke vojne ciljeve. „Iran nije napao te zemlje, nego instalacije i baze iz kojih polijeću američki avioni. Za iransko rukovodstvo Sjedinjene Američke Države su glavni protivnik u ovom sukobu.“
Komentirajući političku situaciju u Iranu i novog vrhovnog vođu Mojtaba Khamenei, Somun kaže da se o njemu relativno malo zna. „O njemu se zna vrlo malo. Kao i njegov otac ranije, nije imao klasično vjersko obrazovanje za tako visoku funkciju, ali je brzo proglašen ajatolahom.“
Prema njegovom mišljenju, takav razvoj događaja pokazuje promjenu karaktera političkog sistema u Iranu. „To pokazuje da je sistem danas više politički autoritaran nego striktno vjerski. Političke karakteristike postaju važnije od vjerskih.“
Somun smatra da veliki dio iranskog društva nije bio zadovoljan tim izborom. „Vjerujem da mnogi Iranci, možda čak i većina, ne bi voljeli da je on izabran. Radije bi vidjeli nekog umjerenijeg ili reformističkog vođu.“
Uprkos tome, tvrdi da su napadi izvana zapravo ojačali postojeći režim. „U historiji se često dešava da vanjski pritisak učvrsti vlast koja je već na vlasti. Upravo se to sada događa u Iranu.“
Dodaje da američka strategija nije ostvarila planirane ciljeve. „Jedan od ciljeva bio je rušenje režima, ali to se nije dogodilo. Drugi cilj bio je uništavanje nuklearnih postrojenja i skladišta obogaćenog urana, a ni to nije postignuto.“
Prema njegovom mišljenju, sukob je mogao biti izbjegnut diplomatskim putem. „Postojali su prijedlozi da se obogaćeni uran premjesti u druge zemlje, poput Rusije ili Kine, i da se napravi sporazum koji bi spriječio eskalaciju.“
Somun smatra da će politički lideri pokušati sukob predstaviti kao pobjedu bez obzira na stvarni ishod. „Donald Trump nikada neće priznati poraz. Potreban mu je barem simboličan rezultat kako bi mogao reći da je pobijedio.“
Na kraju upozorava da je medijska slika sukoba često jednostrana. „Čitav svijet stalno sluša samo izjave američkih i izraelskih lidera. Trebalo bi više slušati i Irance, kao i kritičare takve politike u samim Sjedinjenim Američkim Državama.“
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, čitajte na Google News.