Srebreničanin koji je preživio genocid, američki student koji se vratio i bio načelnik svog grada, i nakon svega ne posustaje. Posljednja u nizu aktivnosti je zvanična naredba Radio-televiziji Republike Srpske (RTRS) kojom nalaže hitno izvršenje obaveza prema Radioteleviziji Bosne i Hercegovine (BHRT), uključujući isplatu dospjelog duga sa zakonskom zateznom kamatom.
U aktu se Duraković poziva na član 5. Ustava Republike Srpske, kojim je propisano da se ustavno uređenje zasniva na vladavini prava, zatim na član 108. kojim je utvrđena obaveza usklađenosti svih akata i postupanja sa Ustavom i zakonom, te na član 115. prema kojem sudovi sude na osnovu Ustava i zakona, a njihove odluke imaju obavezujuću pravnu snagu.
U razgovoru za Bosnainfo pitamo ga ima li efekta vaša naredba RTRS-u u vezi ispunjavanja obaveza prema BHRT?
-Naredbu sam uputio u skladu sa zakonom, sa jasno definisanim rokom od 14 dana za odgovor. Po funkciji i po Ustavu, dužni su dostaviti odgovor. To nije pitanje političke volje nego zakonske obaveze. Efekti se ne mjere samo brzinom reakcije, nego činjenicom da je pitanje institucionalno otvoreno i da odgovornost više ne može biti ignorisana. Rješenje je uspostava jasnog i automatizovanog mehanizma naplate RTV takse, finansijska disciplina i depolitizacija upravljačkih struktura javnih servisa. Bez stabilnog finansiranja BHRT-a, cijeli sistem javnog informisanja je doveden u pitanje.
Komunikacija sa Dodikom
Da li smatrate da su institucije Republike Srpske trenutno funkcionalne ili zarobljene partijskim interesima?
– Institucije formalno funkcionišu, ali je politički uticaj prevelik. Realnost je da su mnoge strukture zarobljene partijskim interesima, a korupcija i političko pogodovanje urušavaju povjerenje građana. Rješenje je profesionalizacija uprave, jačanje nezavisnih kontrolnih tijela, transparentno zapošljavanje i stvarni parlamentarni nadzor. Bez sistemske borbe protiv korupcije nema institucionalne slobode.
Kakva je bila vaša komunikacija Miloradom Dodikom? Da li uopće postojala institucionalna saradnja?
– Sa moje strane, učinio sam sve da izgradim dijalog – ne zbog sebe, nego zbog interesa Bošnjaka koji žive u RS-u. Zbog toga sam trpio udare. Međutim, pokazalo se da ni ispružena ruka ne znači ništa ukoliko druga strana nema namjeru da poštuje institucionalne i ljudske poruke. I pored toga, ostajem opredijeljen za institucionalni pristup.
Da li ste ikada pokušali pokrenuti inicijativu koju je kabinet Milorada Dodika blokirao?
– Bilo je inicijativa koje nisu dobile podršku, posebno kada se tiču proporcionalne zastupljenosti i povratničkih prava. Ustav RS nominalno štiti konstitutivnost kroz pozicije potpredsjednika, ali bez stvarnih mehanizama kakvi postoje u FBiH. Rješenje vidim u formalnom mehanizmu obaveznog konsultovanja potpredsjednika kod budžetskih odluka, imenovanja i pitanja koja se tiču prava konstitutivnih naroda. No, to je daleko.
Koliko su potpredsjednici RS realno uključeni u donošenje odluka?
– Ustavna pozicija je ograničena, a u praksi je uticaj manji nego što bi trebao biti. Ipak, radim da se funkcija nametne kroz inicijative, javni rad i institucionalni pritisak. I ne govorim samo u ime Bošnjaka, nego u ime svih građana – jer neko mora štititi interese građana kada sistem zakaže.
Da li razmišljate o izmjenama ustava RS kako bi se precizirale ovlasti potpredsjednika?
– Da, i imamo konkretne prijedloge: osnivanje Ministarstva za integraciju nevećinskih zajednica; garantovani budžet od 0,25% entitetskog budžeta za projekte podrške bošnjačkim i hrvatskim zajednicama; garantovane kvote za veću zastupljenost Bošnjaka i Hrvata u NSRS. Trenutno nema političke volje, ali zahtjeve moramo jasno artikulisati.
Kakva je danas realna situacija povratnika u Srebrenici i drugim općinama RS?
– Sigurnosna situacija je formalno stabilna, ali ekonomska i institucionalna marginalizacija je realnost. Bez ekonomskih prilika nema održivog povratka. Potrebno je formirati poseban razvojni fond za povratničke sredine, osigurati poreske olakšice za investitore i obezbijediti radna mjesta i zapošljavanje u javnom sektoru.
Treba nam više žalbi i sudskih presuda
Da li postoji sistemska diskriminacija pri zapošljavanju u entitetskim institucijama?
– Da. Moramo insistirati na javnom objavljivanju statistika zaposlenih po nacionalnoj strukturi i nezavisnom nadzoru konkursa. Također, treba pokretati konkretne postupke u slučajevima diskriminacije – posebno u obrazovanju. Treba nam više žalbi i sudskih presuda da se uspostavi praksa odgovornosti.
Šta konkretno radite da zaštitite prava Bošnjaka u RS?
– U posljednje dvije sedmice pripremili smo Zakon o ravnopravnoj upotrebi jezika i pisma u Republici Srpskoj i Zakon o posebnim mjerama za obezbjeđenje proporcionalne i garantovane minimalne zastupljenosti konstitutivnih naroda i Ostalih u skupštinama opština i gradova RS. To su konkretni pravni instrumenti, a ne samo političke poruke.
Da li ste zadovoljni odnosom međunarodne zajednice prema položaju Bošnjaka u RS?
– Međunarodna zajednica ima važnu ulogu, ali konačna odgovornost je domaća. Baš ovih dana sam imao konkretne sastanke, očekujem da ambasador Luigi Soreca podigne svijest u Briselu da je zaštita prava Bošnjaka sastavni dio pregovora sa EU. Ako postoje diskriminacija i nepoštivanje prava, o kakvim poglavljima 23 i 24 govorimo? Očekujem i od OHR-a i visokog predstavnika Christiana Schmidta mjere koje osiguravaju minimum institucionalne ravnoteže.
Smatrate li da su povratnici danas sigurni?
– Brojni slučajevi ostaju neriješeni, a govor mržnje je prisutan. Osjećaj sigurnosti zavisi od političke klime. Potrebna je brza reakcija policije i pravosuđa i jasna politička osuda svakog incidenta. OSCE ovih dana razmatra slanje posebne misije u okviru Moskovskog mehanizma da ispita stanje sigurnosti Bošnjaka u RS-u – to smo pokrenuli i pokretaćemo i druga pitanja. Vrijeme je da neke stvari izađu izvan okvira granica BiH.
Da li je negiranje genocida danas politički alat?
– Jeste. Negiranje presuđenog genocida je svjesna politička strategija mobilizacije. To je direktno podrivanje pravnog poretka i sudski utvrđenih činjenica. Znamo zašto to rade, ko to radi, s kojim ciljem i u čijem interesu. Neće proći.
Kako komentarišete glorifikaciju osuđenih ratnih zločinaca u RS?
– Postoje presude Suda BiH koje jasno pokazuju da glorifikacija ratnih zločina vodi krivičnoj odgovornosti. Jednostavno: sudovi su pokazali – ko ih veliča, završiće u zatvoru. To je važno za društvo i za vladavinu prava.
Pomirenje bez istine i pravde nije održivo
Da li je proces pomirenja u BiH uopće započeo ili smo i dalje u postratnoj fazi?
– Pomirenje bez istine i pravde nije održivo. Proces postoji na nivou pojedinaca i civilnog društva, ali nije dovoljno institucionalizovan. Potrebne su obrazovne reforme i zajednički projekti mladih zasnovani na sudski utvrđenim činjenicama. Radili smo na tome 30 godina – a čini se da neke stvari moramo opet ispočetka.
Da li smatrate da Sarajevo čini dovoljno za građane u RS koji se ne slažu s vladajućom politikom?
– Državne institucije moraju biti snažnije i prisutnije u RS. Potrebna je terenska prisutnost i jasna politička podrška građanima koji se ne slažu s vladajućom politikom. Pozitivan primjer je Vlada Kantona Sarajevo i uspostava posebnog ureda za Srebrenicu – takav model podrške mora postati pravilo, ne izuzetak.
Kako ocjenjujete rad državnih institucija BiH u zaštiti ustavnog poretka?
– Postoje mehanizmi, ali su reakcije često spore i opterećene političkim blokadama. Zaštita ustavnog poretka mora biti brza, dosljedna i bez kalkulacija. U suprotnom, pravna država slabi. Ustavni sud BiH, Sud BiH i Tužilaštvo su pokazali da imaju snagu.
Da li biste podržali snažnije međunarodne sankcije političarima koji krše Dejtonski sporazum?
– Ako domaće institucije ne djeluju i svjesno podrivaju ustavni poredak, međunarodni mehanizmi su legitimno sredstvo zaštite Dejtona i stabilnosti. Dejton je međunarodni mirovni sporazum i pravni okvir države. I zato mi odzvanja ona poruka “Don’t dream dreams” – kao da je traženje prava “previše”. Ali ovdje se ne radi o snovima, nego o obavezama. Ko sistematski krši Dejton, blokira institucije ili negira presude sudova, mora snositi posljedice.
Da li sebe vidite kao opoziciju unutar RS ili kao institucionalnog partnera?
– Ja nisam ni opozicija ni dekor. Ja sam institucionalni predstavnik građana i građanki Bosne i Hercegovine koji žive u entitetu RS. Njima sam odgovoran. Ako ukažem na kršenje prava, na diskriminaciju ili na nepoštivanje Ustava – to je obaveza funkcije. Institucionalni partner možete biti samo ako postoji poštivanje ustavnih nadležnosti. Kada toga nema, moja obaveza je da reagujem javno i argumentovano, jer predstavljam ljude koji često nemaju drugi glas unutar sistema.
Planirate li kandidaturu za neku višu državnu funkciju?
– Građani su mi povjerili mandat i moja obaveza je da ga ispunim do kraja. Nakon četiri godine moram izaći pred građane i reći šta sam uradio, šta nisam uspio i zašto. Političke ambicije imaju smisla samo ako iza sebe ostavite mjerljive rezultate i institucije koje stoje čvršće nego prije. Sve ostalo je prazna priča.
Ravnopravnost mora prestati biti parola
Koji je vaš dugoročni politički cilj?
– Moj cilj su konkretna institucionalna rješenja: stvarno zagarantovana zastupljenost Bošnjaka u predstavničkim tijelima; garantovani dio budžeta za projekte podrške bošnjačkim i povratničkim zajednicama; obrazovanje bez diskriminacije; afirmativne mjere zapošljavanja i mjerljiva proporcionalna zastupljenost; te poštovanje prema sjećanju i žrtvama genocida – kroz jasnu institucionalnu distancu od negiranja i glorifikacije zločina. Ravnopravnost mora prestati biti parola i postati činjenica u budžetu, zapošljavanju, obrazovanju i političkoj reprezentaciji.
Da li ste pod političkim ili sigurnosnim pritiscima zbog svojih stavova?
– Pritisci postoje i vrlo su konkretni: ograničavanje finansiranja, uskraćivanje budžetskih sredstava, administrativne barijere. A kada ukažem da su uskraćena prava i resursi koji po funkciji pripadaju instituciji, dio javnosti to predstavi kao lični zahtjev. Suština nije u meni – suština je da se funkcija obesmišljava ako joj oduzmete sredstva i nadležnosti. Odgovor je transparentnost i dosljednost: sve tražim javno, argumentovano i pozivajući se na zakon. Na to da institucija bude samo formalna – ne pristajem.
Kako balansirate između retorike i realne političke moći koju imate?
– Ne vjerujem u praznu retoriku, ali ne pristajem ni na šutnju kada se krše prava. Moja funkcija nema široke izvršne ovlasti – ali nije nemoćna. Moć nije samo u potpisu, nego u pokretanju postupaka, otvaranju institucionalnih pitanja i insistiranju da se zakon primjenjuje. Kada govorim, govorim tako da iza toga ide konkretan korak: inicijativa, prijedlog zakona, zahtjev za izjašnjenje, procedura. Balans je u tome da ne obećavam ono što ne mogu provesti, ali da ne odustanem od onoga što je ispravno. Funkcija može biti ograničena, ali odgovornost nije, rekao je za Bosnainfo Ćamil Duraković.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, čitajte na Google News.