Sud je ocijenio da je četveromjesečni rok za podnošenje apelacije počeo teći 2. oktobra 2022. godine, kada je visoki predstavnik nametnuo izmjene zakona, odnosno najkasnije kada su one stupile na snagu. Time je DF zakasnio s podnošenjem žalbe svega dva dana, te se Sud uopće nije upuštao u meritum navoda o diskriminaciji i povredi prava.
U obrazloženju ESLJP-a navodi se i da DF nije iskoristio sve pravne lijekove pred domaćim institucijama prije podnošenja žalbe Sudu.
Pravni stručnjaci odluku opisuju latinskom izrekom “litera occidit” – što u bukvalnom prevodu znači „slovo ubija“. Šire značenje je da previše strogo pridržavanje formalnosti, nauštrb suštine, guši samu svrhu, u ovom slučaju, apelacije DF-a.
Problematično je što je Sud kao početnu tačku uzeo datum nametanja izmjena, a ne datum njihove konkretne primjene kroz raspodjelu mandata. Zakon ili amandman sami po sebi ne proizvode uvijek neposredne pravne posljedice. Primjer iz prakse BiH je Zakon o oslobađanju plaćanja PDV-a za prvo stambeno rješavanje, koji formalno postoji godinama, ali se ne primjenjuje dok Uprava za indirektno oporezivanje ne donese provedbeni akt.
Primijenjeno na slučaj DF-a, politička stranka tek nakon odluke CIK-a zna da li je nova norma utjecala na nju i da li je došlo do diskriminacije, neravnopravnog tretmana ili promjene izborne volje birača.
Zbog toga se čini da je ESLJP u ovom slučaju formalno primijenio pravilo o rokovima, zanemarujući suštinu pravne zaštite, čime su zatvorena vrata raspravi o ozbiljnim pitanjima ustavnosti, diskriminacije i jednakosti biračkog prava u Federaciji BiH, prenosi Klix.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, čitajte na Google News.