Doživio je iskustvo koje mu je zauvijek promijenilo život: 'Umro sam i tada susreo njega'

No ono što je uslijedilo, prema njegovim riječima, bio je susret koji mu je zauvijek promijenio život.

Prema pisanju britanskog Mirrora, Jasonovo iskustvo u bolnici ostavilo ga je u stanju potpunog šoka, ali mu je donijelo i spoznaje kojih se ranije bojao. Iako je rođen u katoličkoj porodici 1970. godine, vjeru je napustio još u mladosti, a život mu je, kako priznaje, bio turbulentan.

Kobni trenutak i buđenje u bolnici

Jason je iza sebe imao dva braka, dvoje djece i unuke, ali je imao osjećaj da se cijeli život bori i „struže po dnu“. Sve se promijenilo 2. aprila 2020. godine. Nakon povratka s posla, dok je pokušavao pojesti sendvič, iznenada je počeo hvatati zrak i iskašljavati krv koja nije prestajala teći.

Uspio je nazvati bivšu suprugu, medicinsku sestru, i reći joj da mu je loše. Iduće čega se sjeća bilo je buđenje na odjelu intenzivne njege. Ruke i noge bile su mu vezane, a iz vrata i nosa virile su cjevčice.

„Bol je bila izvan svega što sam ikada doživio. Bilo je brutalno, bol koja mijenja stanje svijesti. Osjećao sam se kao da mi pet milijardi tona pritišće prsa“, ispričao je Jason.

Nevidljiva prisutnost i vapaj Bogu

Uprkos agoniji i prisutnosti ljekara, Jason je osjetio da u sobi postoji još neko. Iako nikoga nije vidio, osjećao je snažnu prisutnost s lijeve strane kreveta, tamo gdje je bio televizor. Taj osjećaj pratio ga je danima, sve dok mu nisu uklonili cijev za disanje. U tom trenutku, prvi put nakon djetinjstva, zavapio je Bogu.

„Nekontrolirano sam se tresao. Nisam mogao govoriti, ali sam u sebi molio: ‘Molim te, ne daj da umrem. Želim vidjeti svoju djecu. Znam da sam tebe i Isusa napustio i žao mi je. Nikad nisam prestao vjerovati, ali sam prekinuo odnos s vama.’“

Izlazak iz tijela i susret s vječnošću

Odjednom se našao „na vrhu stropa“. Imao je vidno polje od 360 stepeni; mogao je vidjeti svoje tijelo na krevetu, medicinske sestre, ali i mnogo više. Pogled mu je prolazio kroz zidove bolnice sve do livade ispred zgrade.

„Vidio sam svaku vlat trave, njihove žile, boje su bile tekuće i prelijevale se. Vlati trave okrenule su se prema meni i osjetio sam neopisivu ljubav“, opisuje Jason. U tom trenutku, obasjan veličanstvenom svjetlošću, znao je ko ga drži.

„Znao sam da me drži Bog, moj Otac. Pomislio sam: ‘Kod kuće sam’. Nije bilo boli. Osjećao sam apsolutni mir i posjedovao apsolutno znanje. U tom trenutku bio sam sve što je ikada postojalo.“

Dok ga je ispunjavao osjećaj da ga Otac drži i voli, kroz glavu mu je prošla misao: „Kakav predivan dan za umrijeti.“

Tada se pojavila još jedna prisutnost. Jason tvrdi da je energiju prepoznao odmah: „Bio je to Isus. Ješua. Sve je bilo savršeno i neopisivo lijepo.“

Povratak u stvarnost

Idila nije potrajala. Jason je osjetio kako ga dvije ruke nježno, ali odlučno guraju natrag.

„Moja duša je gurnuta nazad, vjerujem da je to učinio Isus. Zatim sam osjetio fizičke ruke na tijelu i pritisak na krevet. Ugasio sam se poput svjetla.“

Kada se probudio, ljekari i sestre panično su ga pokušavali dozvati. Pogledao je prema mjestu gdje je ranije osjećao prisutnost, ali tamo više nije bilo ničega. Bio je uvjeren da će ga proglasiti ludim ako ispriča šta je doživio.

Ljekari su mu kasnije rekli da su mu tumori na plućima rupturirali te da su iz pluća ispumpali gotovo tri litre krvi. Uzrok smrti bio je akutni respiratorni zastoj i hipoksija – praktično se utopio u vlastitoj krvi.

Težak povratak u život

Iskustvo bliske smrti (NDE) duboko ga je obilježilo, ali ne onako kako bi mnogi očekivali. Ubrzo nakon povratka kući pao je u tešku depresiju.

„Imao sam najdublje iskustvo u životu, a nakon toga sam bio ljut na Boga. Vikao sam: ‘Ne možeš to raditi ljudima!’. Kada ste izvan tijela, osjećate samo ljubav. Vratiti se u ovaj svijet i osjećati tuđu mržnju, bijes i bol izuzetno je teško“, priznaje.

Tada mu se, kako tvrdi, Bog ponovno obratio riječima: „Zašto ne? Ti si moj sin.“

Danas Jason na život gleda sasvim drugačije. Vjeruje da je „odabran“ i da je njegov povratak dio većeg plana.

„Vjerujem bez pitanja, oklijevanja ili sumnje. Znam da sam zbrinut i da sam tačno tamo gdje trebam biti“, zaključuje Jason, koji je mir pronašao u uvjerenju da smrt nije kraj.