Podsjećajući da je SNSD prije nekoliko godina pokušao da pokrene proces njegovog opoziva s funkcije gradonačelnika Teslića, pa do nedavnog hapšenja pod optužbom da je učestvovao u navodnoj kupovini odbornika za skupštinsku većinu, Miličević u intervjuu za Srpskanfo tvrdi da se režim na takav način obračunava sa svima za koje procijeni da mu predstavljaju bilo kakvu prijetnju.
– Prosto, s time treba živjeti. Uvijek postoji neki lakši i teži put. Moj put je uvijek bio teži i to je stvar odluke i karaktera. Lakši put je, naravno, biti uz vlast. Spadam u grupu ljudi koji su uvijek bili protiv režima bilo koje vrste. Neću da se žalim i istrajaću na tom putu, sve dok ima smisla i potrebe – kaže Miličević.
Komentarišući aktuelna dešavanja na političkoj sceni Republike Srpske, odnosno pravosnažnu presudu lideru SNSD Miloradu Dodiku i predsjedničku kampanju u kojoj Dodik, ponovo, ima dominantnu ulogu, iako je formalni kandidat SNSD Siniša Karan, Miličević tvrdi da se tu, očigledno, radi o nekoj vrsti nagodbe Dodika sa Zapadom.
– To je sasvim očigledno. To vide svi koji hoće da vide. Bilo je tu, vjerovatno, raznoraznih razgovora i pregovora. Povlačenje svih zakona i svih odluka i zaključaka koje je donosila Narodna skupština u kontinuitetu, svih tih velikih, kvazipatriotskih priča koje je Milorad Dodik decenijama “prodavao” narodu Republike Srpske, završena je na način da je Dodik ponovo postao pregovarač. Nije to prvi put. Bilo je i ranije nekoliko takvih situacija u kojima Dodik zategne neke situacije, a onda se pojavi, recimo, Ketrin Ešton, pa se oni nagode. Ovog puta to je bilo najbrutalnije, najbanalnije i najopasnije. Ovdje su u pitanju sami temelji Republike Srpske, temelji njenog postojanja, nastanka i opstanka, pitanje državne imovine i pitanje odnosa prema NATO – ističe Miličević.
Da li će Dodik ostati na političkoj sceni, nakon dogovora s Amerikancima, ili će se povući, kako se spekuliše?
– Ko zna šta će nas sve dočekati u narednih par godina ili možda čak i par mjeseci. Svako pitanje koje su razni predstavnici međunarodne zajednice postavljali svima nama, a tu govorim o opozicionim liderima s kojima sam u komunikaciji, bilo je o našem razmišljanju i viđenju situacije vezano za ovu krizu u Republici Srpskoj izazvanu režimom Milorada Dodika. Svaki takav razgovor sam završavao s jednim kontrapitanjem, a to je da li će oni, ko god da je bio s druge strane, predstavnici raznih ambasada ili nekih drugih međunarodnih institucija, ponovno prihvati situaciju da im Milorad Dodik bude pregovarač i sagovornik? Svi su u roku od pola sekunde nakon tog pitanja odgovarali – ne! Naravno, s takvim ljudima koji su obučeni diplomati ne možete biti načisto i ne možete znati šta se dešava iza kulisa. Činjenica je da se svaki Dodikov pregovor s međunarodnom zajednicom završi štetom po Republiku Srpsku. Evo, desilo se da su ga prihvatili kao pregovarača i završili priču. I opet su je završili na štetu Republike Srpske. Nažalost, o tome će suditi vrlo bliska budućnost i moći ćemo tačno znati koja je šteta nanesena statusu Republike Srpske i narodu koji ovdje živi, kao cijena pregovora i nagodbi koje je režim imao sa strancima.
Početkom juna ove godine policija vas je privela, a iz tužilaštva je saopšteno da su vam u kući našli 200.000 evra. Tvrdilo se da ste kupovali odbornike za skupštinsku većinu u Tesliću.
– Nije pametno baš puno komentarisati taj slučaj koji je još uvijek u procesu sudskog odlučivanja, ali to je osmišljena aktivnost. To se, naravno, nije desilo slučajno, jer se ovdje ništa ne dešava slučajno. Da mi je bilo ko, bilo kada, poslao bilo kakav poziv da se javim u stanicu policije ili u neki sud da dam izjavu po bilo kom pitanju, naravno da bih došao. Dakle, nije bilo nikakve potrebe da se ni ja, ni drugi ljudi koji su uhapšeni istog dana privode na takav način. Dobijete poziv, dođete i date izjavu. Ako treba da vas zadrže u pritvoru, zadrže vas u pritvoru, ali da prave takav cirkus i predstavu, to je zaista bilo smišljeno da se napravi šteta ne samo meni lično, već i mojoj porodici, što će u jednom momentu doći na tapet. Nekad ću, kad se završi ovaj proces, da pokrenem to pitanje jer se radi o uvredi časti i dostojanstva čitave jedne porodice. Bilo je potrebno napraviti takvu predstavu u javnosti i kriminalizovati mene kao predstavnika SDS i načelnika tadašnje opštine Teslić, a sada gradonačelnika. Ljudi koji su to pokrenuli, a i struktura vladajuće koalicije, su mali miševi na lokalnom nivou. To je mnogo šira priča i potiče iz samog vrha režima. Što se tiče novca, nisu oni ništa našli. Njima je to predato. To je ogromna razlika. Dakle, nisu oni nešto rovarili po kući pa našli novac.
Njima je rečeno na kojim mjestima u kući se nalazi novac i da taj novac ima svoje porijeklo. Svaka marka je tu dokaziva papirom, izvodom iz banke. Nemam strah od toga, niti smatram to nečim što treba da bude važno, niti mi je čak i taj novac važan. Zaradite ga pa potrošite, ali ima tu nešto drugo. Ako neko iz SDS ili generalno iz opozicije formira skupštinsku većinu, a ona se formira razgovorima, pregovorima, političkim ponudama na svakom nivou, od lokalnog do državnog, onda je to “korupcija”. Kad to radi SNSD, bilo na lokalu, bilo sastavljajući većinu u Narodnoj skupštini, a to je prvi put javno obznanjeno kroz aferu “dva papka”, to je normalno i to su “demokratski procesi”. Sjećate se da kod afere “dva papka” nije bilo važno ko je nudio novac ili ga nije nudio. Važno je bilo ko je to snimio. Ljudi koji su to snimili bili su procesuirani, a ne oni koji su navodno to radili. Obrne se teza potpuno i zato je ovaj režim takav. Nemojte zaboraviti da je bio uhapšen i Ljubiša Petrović, gradonačelnik Bijeljine i da su postojale prijetnje i ozbiljne indicije da će se to isto desiti i Jovici Raduloviću, sadašnjem vršicu dužnosti predsjednika SDS. Nisu to slučajne stvari i mi smo toga potpuno svjesni.
Mjesec dana kasnije, u julu, podnijeli ste ostavku na mjesto predsjednika SDS. Tada ste poslali i otvoreno pismo u kome ste tvrdili da pojedinci u SDS rade na rascjepu i podjeli stranke.
– Moja ostavka je, mislim, bila jedini čin koji je mogao doprinijeti pomirenju loših odnosa u SDS. Neko ko je predsjednik bilo koje stranke, a ja govorim o Srpskoj demokratskoj stranci, treba da bude čovjek koji okuplja sve različite struje, različita razmišljanja, da ih okupi i da ih nekako drži. Ja to u jednom momentu nisam mogao napraviti i to mi je bilo potpuno jasno. Povukao sam se u momentu kad sam imao apsolutnu dvotrećinsku podušku delegata u skupštini stranke, kao i u Glavnom odboru SDS. Ali, kao što rekoh, ipak predsjednik stranke mora da okupi sve. Postoji neka stranačka disciplina u kojoj ljudi poštuju odluke organa stranke. Puno puta bio sam u situaciji, kad su neki drugi bili predsjednici SDS, da se ne slažem s nekim odlukama ali bio sam disciplinovan i stranački vojnik. Takav sam po prirodi, bilo čime da se bavim. Poštujem hijerarhiju i odluke većine. Međutim, desilo se, prosto je bilo vidljivo svuda, da postoji jedna ekipa ljudi koja pravi aktivnosti na mojoj smjeni.
Možete li reći ko su ti ljudi?
– Pa dobro, o tome su mediji već pričali. Nije to veliki broj članova stranke generalno, ali to je bio jedan dio funkcionera koji su bitni. Neki su poslanici, neki su načelnici opština. Respektabilni ljudi u koje je javnost gledala. Shvatio sam da to ne mogu držati na okupu, dao sam ostavku i pružio šansu da stranka izađe iz te krize na najbolji mogući način. Već je bilo vidljivo da smo pred vanrednim predsjedničkim izborima i mislim da sam postupio dobro. Mislim da se pokazalo da je Jovica Radulović, v. d. predsjednika SDS, osoba koja u ovom momentu može da okupi veliku većinu ljudi. Naravno, niko nije idealan i niko ne može okupiti sve, ali on je taj oko koga smo se okupili, a pogotovo oko zajedničkog kandidata za predsjednika Republike Srpske, profesora Blanuše. I to je najvažnije od svega.
Da li su, kako se spekulisalo, predsjednici nekih drugih opozicionih stranaka zakulisno radili na vašoj smjeni s čela SDS? Navodno, razlog je to što ste bili energično protiv toga da SDS bilo kome daje drugu kandidaturu na opštim izborima sljedeće godine.
– Moguće su i takve varijante. Mediji su uvijek tu da spekulišu o nečemu što će možda zaintrigirati građane, ali odluka da SDS, kao najvećoj stranci u opoziciji, pripadnu obje kandidature, za predsjednika Srpske i srpskog člana Predsjedništva BiH, nije bila samo moja odluka. To je jednoglasna odluka Glavnog odbora SDS. Mislim da je to dobro zato što je uzburkalo političku scenu, zato što je to mnoge iz opozicije natjeralo da se više angažuju i da u toj aktivnosti i konkurenciji unutar opozicije izrodimo kvalitet. Naravno, moguća je varijanta da SDS i dalje na sljedećim izborima ima obje kandidature, ali isto tako je moguće da u pregovorima bude i drugačije. To je proces. Možda ćemo podijeliti kandidature između različitih opozicionih političkih partija ili čak među nestranačkim ekspertima, stručnjacima. To su stvari razgovora. Ako je bilo kome u opoziciji zasmetalo to što je usvojeno na Glavnom odboru SDS i natjeralo ga da bude više angažovan na opozicionom djelovanju, to je dobro. Ako je to nekome zasmetalo iz razloga neke lične sujete, onda to nije dobro. Onaj ko ima lične sujete u politici, a takvih je mnogo na Balkanu, u Republici Srpskoj posebno, to su ljudi koji rade kontraproduktivno. Nema tu mjesta za samozaljubljene, a Balkan je poznat po takvima. Inače, biračko tijelo na ovim prostorima voli te autokrate, diktatore koji vole sami sebe i koji žele da ih svi vole. To je politička psihopatologija. Uvijek sam bio protiv toga. Nikad nisam mislio da trebam biti lider koga će svi slijepo slušati i gledati kao božanstvo.
To je loše za državu i za narod i to sam uvijek pokazivao. Nikad nijedan takav lider, autokrata, nije dobro završio. To što on nije dobro završio i nije neki veliki problem, ali je problem što narod nije dobro završio. Ja sam jedan u nizu bivših predsjednika SDS i ne znam da li ima neka stranka koja se može pohvaliti time da ima takav niz promjena predsjednika. Ovdje su uglavnom liderske stranke, koje opstaju samo dok taj lider traje. Pogledajmo šta se sada dešava u SNSD. To je opšti haos. To je opšta panika. Šta će se desiti ako njega (Dodika) više ne bude bilo? Znači, sve što se ovdje dešava je zaštita ličnih interesa i ličnih imperija jednog broja porodica koje su se okupile oko lika i djela velikog vođe. Nije ovo zaštita interesa Republike Srpske i interesa naroda koji ovdje živi. Ko misli da je drugačije ili je zaluđen potpuno, ili ima dubok interes da bude dio te priče.
Koliko ima Dodikovih “spavača” u SDS? Mnogi poslanici SDS su u prošlosti, nedugo nakon izbora, prelazili u redove vladajućih političkih partija.
– Uvijek su to stvari ličnih interesa. Kod takvih ljudi nema zdrave politike. Činjenica je se da smo mi najveća opoziciona politička partija i kao takvi smo najopasniji za režim i zato smo im na “meti” više nego drugi. Ali pazite, kad malo bolje to analiziramo, takvih prelazaka iz jedne u drugu političku partiju, iz opozicije u poziciju, ima i u svim drugim opozicionim partijama, srazmjerno njihovoj veličini. U SDS je vjerojatno toga bilo najviše jer smo najveći. Ljudi su kvarljiva roba i ne znate ko na svojim leđima nosi bar kod sa cijenom. Neki ljudi imaju cijenu, neki ne. To možete samo pretpostaviti, ali možete se i duboko razočarati u tim stvarima. Imali smo ovdje, na lokalnom nivou, da nas svojevremeno napuste neki odbornici za koje ni u najkošmarnijim snovima ne bih vjerovao da se može to dogoditi. Prosto, režim i vlast raspolažu ogromnim resursima, stotinama miliona, kao i pozicijama i njima trguju. Ljudi se polakome i napuste sve principe koje su imali, svoje političke partnere, prijatelje. Naravno, nisu svi takvi, ali ih ima. Međutim, zamislite obrnutu situaciju koja nam se nazire. Vjerujem da će se dogoditi da ovaj režim potpuno padne i da imamo predsjednika Republike Srpske iz SDS. Vidjećete kakav će haos na političkoj sceni u tom momentu nastati. To se mora dogoditi. Sada, na ovim izborima ili na onim sljedećim, ali će se dogoditi. Tada će nastati jedna opšta pomama i priliv silnih kadrova iz sadašnjeg režima ka novoj vlasti.
Da li biste vi to podržali, da dojučerašnji visoki funkcioneri SNSD počnu prelaziti u SDS?
– Naravno da ne. Mora postojati red. Pazite, nije više bitno da govorimo o strankama, ali, prije svega, ako neko misli ozbiljnu priču da vodi nakon pobjede opozicije to treba da bude kontinuitet, mora da ima stručnjake koje okuplja oko sebe. Oni mogu biti dio opozicionog političkog bloka, ali i ne moraju. To mogu biti eksperti koji su se potpuno distancirali od politike jer im se zgadila, jer je ona jedna obična baruština, prljava i ružna. Pametni ljudi od toga bježe, jer su prevareni mnogo puta. Nema nikakve potrebe da se bavimo kadrovima SNSD. Zašto bismo to radili? Ima i tamo u članstvu, po dubini, ljudi koji moraju tu da budu, koji su pod pritiskom, koji su u nekom strahu da sačuvaju svoju poziciju, radno mjesto, ali ipak mora da se zna nekakav red. Ako budemo pravili iste poteze i iste greške, budemo postavljali nekoga samo zato što je poslušnik, a ne zna da radi svoj posao, nismo napravili ništa. Nisam za takvu vlast.
Prijevrijemeni izbori za predsjednika Republike Srpske održavaju se u nedjelju. Kandidat SDS je Branko Blanuša, koji je do prije mjesec dana bio skoro nepoznat široj javnosti. Pokušajte biti objektivni i procijenite Blanušine šanse na izborima.
– Branko Blanuša je najbolji mogući kandidat i najbolja odluka koju smo donijeli za ove izbore. Ako se vratimo na početak našeg razgovora, vrlo ste me profesionalno pitali o aferi koja se vrtila oko mene. Da sam, teoretski, ja kandidat, imali biste hiljadu i jedan razlog da napravite razne priče. Da je kandidat bio Ljubiša Petrović, isto tako bi se desilo. Da je to bio bilo ko od aktuelnih funkcionera SDS, načelnici ili gradonačelnici iz SDS, mogli biste izmisliti razne stvari da ih medijski “tučete”. Branko Blanuša u ovom momentu treba i Republici Srpskoj i SDS. To je čovjek koji je potpuno definisan kao opozicionar i član SDS, ali uz ogroman trud, do dana današnjeg, niko nije mogao da veže bilo kakvu aferu za tog čovjeka. Patriotizam, jasna definisanost kroz učešće u ratu, jedna perfektna profesionalna karijera u oblasti kojom se bavi. Čovjek nema nikakvu mrlju, tako da mu se ne može čak ni nešto izmisliti. To je, u suštini, najveći problem SNSD u ovom momentu. Blanuša je simbol nečega što želimo da postignemo u budućnosti. Blanuša ne treba da bude formatiran kao lider i dio nekog novog režima. On treba da bude osoba s karakteristikama koje sam nabrojao, a koji će oko sebe okupiti iste takve ljude koji će sutra biti na čelu javnih ustanova, koji će biti ministri, zamjenici i koji će dati novu šansu Republici Srpskoj. To nam je jedini spas. Sve drugo što budemo radili, ako bilo šta ponovimo od svega ovog što imamo već 20 godina, nismo napravili ništa, osim usluge pojedincima koji bi ponovo radili ovo što radi režim. Zato je Blanuša najbolja opcija i najbolji kandidat. Takav izbor nije slučajan, već osmišljen u vrhu SDS. Velika je stvar što je Blanuša to prihvatio, jer je mogao da kaže da se u političkoj bari ne želi prljati. Ovo je odlična šansa za Republiku Srpsku, a da li će narod to da shvati i prihvati, to ćemo da vidimo. Od čovjeka koji nije bio poznat primjećujem da sada postoji jedno neobično raspoloženje u javnosti. To vidim svaki dan, jer razgovaram s ljudima i kao ljekar, kao neko ko živi normalan život, ali i kao gradonačelnik u kontaktu s mnogo ljudi, pa i onih koji su bili dio sistema SNSD. Ljudima je ovoga preko glave. Mislim da će biti vrlo neizvjesna utakmica u kojoj lično, po svom osjećaju, ali i po nekim podacima koje imam iz istraživanja koje su radile ozbiljne kuće, Blanuša ima prednost i ogromnu šansu da pobijedi.
Kako spriječiti izborne krađe? Godinama se govori o “problematičnim” mjestima, kao što su Doboj ili Zvornik.
– Kad izgubite izbore može se konstatovati da li je bilo izbornih krađa, ali o tome treba brzo prestati pričati. Zašto? Pa zato jer treba preduzeti sve mjere kako bi se dokazala izborna krađa, a to se može na biračkom mjestu ukoliko postoji sumnja u krađu da to bude prijavljeno, uđe u zapisnik i procedure da to dokazujete. Sve ostalo je naglabanje. Činjenica je da se svašta dešavalo i da su te krizne tačke bile Doboj, Zvornik, Gradiška, Prijedor… Na kraju krajeva, rezultati iz tih gradova su dolazili u ranim jutarnjim satima i to nije slučajno. Međutim, treba da prestanemo kukati kako nas stalno kradu. Ovi izbori su ovakvi kakvi jesu. Ogromna je šansa da se ono što se nađe u kutijama na svim biračkim mjestima u Republici Srpskoj, a to je oko 2.600 biračkih mjesta, sačuva. To je poenta čitave priče. Ovo je izuzetna prilika opoziciji i SDS zato što, praktično, imamo dva kandidata i zato što imamo priliku da na svakom biračkom mjestu imamo članove biračkih odbora, a uz to i posmatrače na svakom biračkom mjestu. Do sada, zbog velikog broja kandidata i političkih subjekata, imali smo situaciju da u velikom broju biračkih odbora nismo imali svoje članove. Nema skenera, nema biometrije, nema video-nadzora, ali ako na biračkom mjestu imate samo jednog čovjeka koji ne da da se napravi krađa, ona se ne može napraviti. Danas je teško naći 2.600 nepotkupljivih i neustrašivih ljudi, ali mislim da smo to uradili i istina je da će posmatrači iz Teslića, ne članovi biračkih odbora, već posmatrači, pomoći tamo gdje to bude bilo potrebno da se zaštiti ono što je u kutiji.
Imate li ambicije za kandidaturu za neku od inokosnih funkcija na izborima sljedeće godine?
– Nisam čovjek u godinama kada je preda mnom neka velika budućnost u politici. Mislim da to treba da rade mlađi ljudi, sa više energije, dok sam ja tu da pomognem. Stranka će odlučivati o tome. Nikad nisam nastupao kroz politiku, vjerovali ili ne, čak ni sa ambicijom da moram biti načelnik opštine Teslić. To se prosto izrodi u ekipi ljudi koju imate kao tim. Svaki izbori su neka nova priča. Sada treba fokusirati svu pozitivnu energiju na Branka Blanušu i na šansu za Republiku Srpsku. Mislim da je vrijeme političkih dinosaurusa prošlo i da su svima došli preko glave. Pridružite se
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, čitajte na Google News.