Naime, Radoš Bajić se ipak u jednom trenutku osvrnuo na svoje razočaranje povodom promocije monografije “Moj život moja priča”, kada mnogi prijatelji nisu došli da ga podrže. Na Instagramu je napisao sve što mu je na duši.
– I tako. Moj život – moja priča. U knjizi koja je bila prilika da se okupe prijatelji. Klasičari kod kojih sam diplomirao glumu 1976. godine nisu došli, ni Dik (Bogdan Diklić), ni Lazar (Ristovski), ni Savićeva (Snežana Savić), ni Ivica Klemenc, ni Ljilja Stjepanovi… Niko… Mnogi ljudi su imali problem, i ja to razumijem. Hvala onima koji su došli. Život ide dalje, a knjiga koju držim u ruci ostaje da svjedoči o mojim usponima i padovima, o mojim pobjedama i porazima – stajalo je u njegovoj objavi.
Radoš je tada podijelio fotografiju iz mladosti sa Lazarom Ristovskim, evocirajući uspomene na dane kada su bili najbolji prijatelji.
-On iz Ravnog Sela, ja iz moje Medveđe. Hodamo i jedemo – šta se našlo. On grize jabuku, ja parče kifle, pa razmenjujemo kao braća. Sve to prije pola vijeka, na beogradskom asfaltu ispred Skupštine. Nas dvojica, čisti, mladi, i visoki kao jablanovi, studenti glume i najbolji drugovi. Noć, dan – bez prestanka, uvijek i svuda zajedno. Vrijeme oskudnosti i siromaštva, ali i idilična priča o vječnom zavjetu, o drugarstvu, časti i poštenju.
Ovako su se udaljili tokom godina
Bajić je iskreno progovorio o tome kako se njihov odnos promijenio tokom godina.
-Mnogo godina kasnije sve je otišlo u prah i pepeo, u pohlepu i gramzivost, u bahatost i otklon od svake normalnosti… To više nije čovijek koga sam poznavao, čijim uspjesima sam se radovao, sa kojim sam dijelio snove i prelijepu mladost. Gdje je nestao moj najbolji drug koji bi danas da nikome ne da ni zalogaj – čak ni meni? Koji bi sve za sebe? Bože Svevišnji, ako nam uzimaš snagu, sačuvaj nam dušu, obraz i čast – konstatovao je on.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, čitajte na Google News.