Simić svoju reakciju započinje osvrtom na film „Paviljon“, koji govori o teškim i nehumanim uslovima u domovima za starije osobe, a gdje upravo situacija u Tuzli jezivo podsjeća na dijelove ovog filma.
“Kako se film i život isprepletu, to je nevjerovatno. Posljednjih mjesec–dva traje prikazivanje filma „Paviljon“, o katastrofalnim uslovima u većini domova za stara lica. I u istoj toj državi, koja je snimila film, večeras strada najmanje deset ljudi, na sedmom spratu zgrade, od požara, koje nije imao ko da spasi.Sada ćemo, kao i uvijek, slušati: „Tako je ispalo, desilo se.“
Ali to nije smjelo da se desi.
U Srbiji je početkom godine stradalo desetak ljudi, na isti način, a isto toliko bilo teško povrijeđeno.To je bila vijest jedan jedini dan. U Hrvatskoj sam, prije koju godinu, bio u posjeti jednom domu.Ono što sam vidio, ne bih poželio nikome. Srećom, taj dom je kasnije zatvoren.
Poenta je ista: Gdje i u kakvim uslovima nam umiru naši stari? Ako mi, kao njihova djeca, porodice, prijatelji, nemamo empatiju za njih — kako će je imati medicinsko osoblje?
Domovi su postali skladišta zaborava. Starost na ovim prostorima više nije mudrost, već nepotreban trošak. Oni koji su gradili ova društva sada gore u ruševinama sopstvenih iluzija. Požar je samo kulminacija svega što tinja u sistemu.
I nije najstrašniji požar — nego to što nema ko da ga ugasi. Država kojoj si dao mladost, zdravlje, najbolje godine, na kraju te živog spali. I nikom ništa. Niko neće biti kriv. Desilo se.
Dok brinemo ko je Srbin, Bošnjak ili Hrvat, dok se foliramo, ljudi nam umiru pred očima. Dok radimo novi selfi. Dok danima pravimo novu objavu za Instagram.
Padamo kao ljudi. Saučešće porodicama žrtava — koje, da su više brinule o svojim voljenima, možda ih ne bi ostavile u tim domovima – Vidjeli bi gdje ih ostavljaju. Oni su pripadali tamo gdje su proveli život — svojim kućama.
Ovako, sve što je staro i bolesno treba skloniti. Neko, ko može, u elitne vile. A neko, ko ne može, u prostorije gde se ne živi — nego preživljava. Ko jos može da čuje njihov glas i vapaj, A i ako čuje, koga briga. Naravno, za kraj, svaka čast onima koji su žrtvovali život da ih spasu. Bar su pokušali.Neki nisu ni to. Ni kada je gorjelo, ni mnogo mnogo prije toga”, poručio je Simić.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, čitajte na Google News.