Ekipu portala Bosnainfo u Šapcu je dočekao Semiz Rapkić koji je pravi primjer sokolara, a ne vlasnika ptice u kavezu.
Čitav život je prilagodio sokolarstvu i ‘uvukao’ cijelu porodicu, a samo tako i može, uz ogromnu podršku i razumijevanje.
– U suprotnom, ne bih zadržao one koje volim jer sokolarstvo traži puno vremena i odricanja. Sa pticom se trenira svaki dan i lovi, nema mora, nema odmora i sedmodnevnog odsustva od kuće – naglašava Semiz na početku razgovora.
Ptica svaki dan mora biti na terenu i loviti, a ako ne izlazi, ne leti, ne lovi, brzo ugine. Sezona kreće od 15. oktobra i traje tri mjeseca, a u ta tri mjeseca, na koja se željno čeka, nema stajanja.
– Mali je broj i kod nas takvih sokolara. U društvu nas je 11 koji lovimo i treniramo svaki dan, a u Bosni da ne govorim, iako to prije nije bio slučaj – ističe Semiz.
Za bosanskohercegovačko sokolarstvo kaže da ima duboke korijene povezane sa tradicijom, plemstvom i lovom, ali da više ne uživa takav ugled.
– Imam prijatelje koji drže dobre ptice, ali mi se žale da im ne ide planiranom dinamikom jer ne mogu da uđu u lovnu osnovu. S obzirom na duboku tradiciju još od srednjeg vijeka, siguran sam da će se situacija promijeniti i da ćete sljedeću priču raditi u Bosni – navodi naš domaćin.
Do tada, sokolarstvo predstavljamo kroz priču sa Semizom.
Semiz pet godina lovi sa ženkom jastreba kokošara i imaju odlične rezultate.
– Imamo odlične rezultate jer smo tim, ja nisam vlasnik jer ona ne voli da ima gazdu. Voli me kao saradnika i tako se ja osjećam. Zbog takvog odnosa smo prošle godine ulovili 18 zečeva, što je rekord svih rekorda – navodi naš sagovornik, dodajući da ptica može odletjeti sa svakog treninga, ali ne želi jer joj je partner koji pomaže u lovu.
Ističe da, kada sokolar pomogne ptici u jakom ulovu, ona vraća duplo.
– Dat ću primjer lova na zeca. Jastreb inače u prirodi ne lovi zeca, može da pojuri, ali ne lovi zeca, nego isključivo pernatu divljač koja se krije u krošnji i leti nisko. Mi sokolari učimo pticu da lovi jači plijen, a to je ustvari sokolarstvo. Ona kad ulovi zeca jednom ili dva puta, nju više ptica ne zanima, ona lovi isključivo zeca – pojašnjava Semiz.
Kaže da je lov s jastrebom ustvari umjetnost koja se ne može riječima opisati. To su nevjerovatni ulovi i akcije, nevjerovatna brzina.
-To se mora doživjeti. Vidi se preživljavanje i borba za život, jedne i druge strane. Često se desi da plijen ne uspije, a još češće lovac – navodi Semiz.
Naglašava da je jastreb kokošar kralj među pticama grabljivicama, iako jedna od najtežih ptica za obuku.To je, dodaje, ptica koja brzo pamtio, a još brže zaboravlja.
– Ako s njom ne radimo dan ili dva, nema lova, nema rada, ta ptica brzo podivlja i više je ne zanima sokolar – pojašnjava Rapkić dodajući da koristi i druge ptice u lovu.
No, potcrtava, jastreb je kao lovačka puška, a ne ptica za prikaz, za publiku i šou.
– Ruka, teren, lov. To je to – potcrtava Semiz, dodajući da sokolar na ruci osjeti snažne noge i oštar pogled koji vreba.
Bliska povezanost mu daje osjećaj da zna kada treba pustiti pticu jer sve treba biti ‘programirano’ tačno u sekundu.
Semiz edukuje o sokolarstvu, a posebno o sokolarstvu srednjeg vijeka, kako se lovilo s pticama grabljivica i šta su značile.
– Jastreb kokošar je i tada bio jako cijenjena ptica zato što je jedina mogla da ulovi zeca. Brza je, ljuta i jaka ptica koja u sokolarstvu ima sve što poželiš – pojašnjava ponosni sokolar.
Ipak, najviše je ponosan na svoju porodicu sokolara. Na svoju suprugu, sina i kćerku, koji mu pomažu i podržavaju ga. Ujedno su i aktivni sokolari, promoviraju sokolarstvo i oca.
– Pravi sokolar se teško postaje, a bez podrške porodice nemoguće. Mnogi sokolari nisu uspjeli, izgubili su porodicu ili su napustili ptice grabljivice – ističe Semiz.
Za kraj razgovora obratio se onima koji bi voljeli biti sokolari, preporučio im je takozvanog Harisovog jastreba koji je najatraktivniji i najviše se koristi, jer je ptica za početnika i veoma lako se pripitomi i brzo se veže za sokolara. Jastreb kokošar nije, sivi soko i sibirska sova također nisu.
– Ptica se bira prema terenu u svom okruženju. Ako ima više pernate divljači onda se uzima mužjak, ako ima zečeva i druge dlakave divljači onda se uzimaju ženke – zaključio je naš divni sagovornik Semiz Rapkić iz Šapca.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, čitajte na Google News.