Život nas uči da hrabri potezi donose novu energiju, otvaraju vrata nepoznatim iskustvima i često vode većem zadovoljstvu nego što smo mogli zamisliti.
“Živjela sam u Los Angelesu, na atraktivnoj lokaciji svega nekoliko minuta od Redondo plaže. Vodila sam vlastitu tvrtku za proizvodnju namještaja punih 32 godine. Gradila sam je od nule, radila neumorno i stvorila si ugodan život. Imala sam krug prijatelja, bila aktivna u sportu, putovala, ali nije tu bilo prave sreće. U sam u sebi osjećala nemir, željela sam otići, istraživati, živjeti drukčije”, započinje svoju ispovijest Cheryl Orlov (55) koja je prije dvije godine napustila SAD i preselila u Albaniju.
Prekretnica joj se dogodila 2016. godine kad je otišla u Afriku na humanitarno putovanje. “Posjetila sam Ugandu, Maroko i Južnu Afriku i tad se u meni nešto ozbiljno prelomilo. Znala sam da želim živjeti izvan SAD-a, samo nisam znala kako to izvesti”, govori za Business Insider. Imala je, dodaje, nekretnine, vodila tvrtku. A onda je polako počela rasprodavati imovinu, otišla u manji stan i započela gašenje poslovanja, a sve s mišlju o odlasku.
Preseljenje u Albaniju
O Albaniji je saznala sasvim slučajno, slušajući podcast o životu iseljenika. “Nikad mi nije bila na radaru, a obišla sam svih sedam kontinenata i gotovo 50 zemalja. Počela sam istraživati, gledala snimke, razgovarala sa solo putnicama. U rujnu 2022. otišla sam u Albaniju u svojevrsnu izvidnicu. Najviše me iznenadila Tirana. Na internetu su pisali da nije mjesto za život, ali čim sam kročila tamo, znala sam da je ovo moj grad”, rekla je.
“Kultura, povijest, priroda, sve me oduševilo. Ljudi su gostoljubivi do nevjerojatne mjere, osjećala sam se kao kod kuće”, ispričala je. Vratila se u SAD, prodala gotovo sve što je posjedovala i u septembru u 2023. preselila u Tiranu.
Prednosti života u Tirani
“Živim u mirnom kvartu u dvosobnom stanu, plaćam 400 eura mjesečno. Hrana na lokalnoj tržnici košta me 20 do 30 eura sedmično, dakle najviše 120 eura mjesečno. Prijevoz je jeftin, svega 0,50 eura košta karta za autobus i oko 5 eura taksi, a izlasci i restoran stoje oko 15 eura po osobi, što si povremeno priuštim. Sve je daleko povoljnije nego u Americi”, kazala je.
Naravno, bilo je tu i prilagodbi. “Albanski je težak, a teško mi pada i što se iseljenici često sele. Vežeš se, pa se moraš opet opraštati. Ipak, prednosti su prevladale. Iz Albanije lako putujem diljem Europe, Afrike i Azije. Dovršila sam gašenje poslovanja, uložila i time si osigurala mirovinu. Ne planiram se trajno vraćati u SAD, možda nikada i neću. Sretna sam ovdje i zasad ne bih ništa mijenjala. I za kraj, želim da svi znaju kako nikad nije kasno početi putovati ili se preseliti na neku novu destinaciju”, poručuje ova nezaustavljiva 55-godišnjakinja.
Biste li se i vi odvažili na tako nešto?
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, čitajte na Google News.