Načelnik Travnika Kenan Dautović Severini je uručio bezbroj poklona, a onda se kratko obratio:
Piše: Bato ŠIŠIĆ
Dani dijaspore
– Veoma mi je drago da pozdravim sve vas, posebno našu uvaženu gošću Severinu, a tu je i Džiho. Moram da kažem da smo na ovo naše putovanje, kako je i Azem rekao, krenuli prije četiri godine. Sa nekim uvjerenjem da moramo nešto mijenjati, kada je u pitanju naš odnos prema ljudima koji su privremeno odsutni i koji žive širom svijeta. I ako ovo zovemo Dani dijaspore, po meni je dijaspora ponajteža riječ. Krenuli smo hrabro i mislim da smo napravili jednu razliku, da se Travnik pozicinirao na mapi naših ljudi širom svijeta i, da sada planiraju njihove odmore dolaskom u Travnik.
-Mi smo naravno uvijek htjeli da za tako nešto ponudimo i neki dobar razlog, a ove godine je to prva dama koja gustuje, i drugi je da nije iz BiH u punom smislu te riječi, ali je naša u svakom slučaju. Sve to nije šou biznis, jeste zabava, veselje, jeste vrijeme da se ljudi odmore od napornog rada što u BiH, što izvan BiH. Da se podsjetimo da smo jedno, dio jednog tijela, da smo dio BiH, a to je i najvažnija poruka. Ja za naše ljude u dijaspori uvijek imam jednu poruku, nemojte nam biti bankomat, nemojte rodbini slati novac, već uložite u biznis, izgradite fabrike, zaposlite ljude i njima, pa će nam onda svima biti bolje.
Pauza od 25 godina
A, onda se obratila i Severina veoma emotivnim riječima:
– Ja nakon ove press konferencije moram ozbiljno da porazgovaram sa svojim menadžerom, jer ja u Travniku nisam bila više od 25 godina. Nije mi zaista bilo jasno zašto i zbog čega. Sad sam bila u hotelu i kada sam izašla iz lifta prepoznala su me dva momka, što me jako obradovalo. A, onda me na ulazu u ovu prekrasnu građevinu dočeko jedan divan Petar koji ima samo sedam godina. Onda sam ušla u ove prekrasne prostorije kuće koja je nazvana po nobelovcu, piscu Ivi Andriću, kojeg ne samo da smo učili u lektiri, već smo i njegove recitacije učili napamet. Možda mi ovo bude i neki stimulans da sama počnem pisati pjesme.
-Jako, jako sam sretna što sam ovdje. Sretna sam što mogu sjediti sa ljudima kao da sam vaša, jedna od vaših iz Travnika, a od danas to i jesam. Drago mi je što postoje ovi Dani dijaspore u Travniku. Iz ovog grada su i moji, vaši i naši velikani pokojni Josip Pejaković i Miroslav Ćiro Blažević. Jako sam počastvovana sjediti tu gdje je sjedio jedan nobelovac je zaista velika čast. Ivo Andrić je zadužio ne samo BiH već sve naše narode. Nešto tako pisao je i naš Miljenko Smoje u njegovom Velikom i Malom mistu, u njegovim hronikama.
Hvala od srca
-Imala sam tu čast da me kao klinku od deset godina vodi Smojina supruga na ta neka druženja. A mi smo kao djeca imali šta da naučimo od tih divnih pametnih starijih ljudi. A, ono što sam ja naučila pod ovim nebom BiH, da kada se stvarno jednom napiješ vode u Bosni onda postaješ i sam dio Bosne. Nisam iz BiH, ali hvala vam svima od srca što me doživljavate kao vašu.
Izuzetno ste hrabra žena, jedna od javnih ličnosti koja se ne libi reći istinu. To ste pokazali kako na vlastitom primjeru, ali na primjeru studenata iz Srbije, koje nesebično podržavate, bilo je jedno od pitanja.
Hrabri srpski studenti
– Možda to i nije dobro, ali treba se biti svoj i autentičan. Čovjek se ponekad treba zapitati zašto ste tu i zašto ste došli. Neko ima hitove, neko ima klasike, a ja imam i jedno i drugo. Jednog dana svima nama treba otići sa ovog svjeta, ali da iza sebe ostavljaš neke dobre stvari. Ako nisi pridonio da iza sebe ostavljaš neki bolji svijet, mislim da onda nisi ništa ni napravio. To nisu ni hitovi, to nisu ni materijalne stvari, to je nešto što je dobro za cijelokupno društvo. Ja sam i kao mala bila takva, sada ne bi o tome govorila, a sa vremenom se sve to brusi i stvara. Kada jednoj ženi, majci sustav brani da viđa i da bude sa svojim djetetom, pa kada sve to preživite, onda možete da preživite i sve druge stvari.
– Onda vam bude sasvim nebitno šta neko drugi kaže ili misli o vama. Svi kao pojedinci moramo biti hrabri i ne trebamo se bojati, a to vam na najbolji način pokazuju ovi mladi, hrabri srpski studenti. Bore se protiv nečega što je na ovim prostorima sijalo veliko zlo, a svi pamtimo ono što se događalo. Došlo je vrijeme da se stvari dovedu do kraja, da nastavimo normalno da živimo, da sve to pokopama, ali da i ne zaboravimo. Posebno na ovim prostorima svaki glas razuma je veoma, veoma važan i bitan. U udžbenicima naše djece nema riječi antifašizam, pa samim tim i ne znaju šta je to,a mene to jako ljuti.
Na Vašem koncertu u Sloveniji u jednom momentu ste ga prekinuli, pa ste „pumpali“ zajedno sa tamošnjom publikom. Da li se nadate da će te jednog dana za sve te studente iz Srbije koji „pumpaju“ i koji Vas neizmjerno vole i poštuju, zajedno u Beogradu jednoga dana zapjevati?
U Novi Sad na kafu
– Ja lično sam samoj sebi, zabranila ulazak u Srbiju i Beograd sve dok je ONAJ na vlasti. A, prva stvar ako se to desi da odem tamo, kada ONAJ ode, bit će ta, da ću otići u Novi Sad i popiti kafu.
Mališani Travnika su Severini priredili lijepo iznenađenje jednom neobično lijepom koreografijom, plesom uz Severininu pjesmu. A, na poklon je dobila i veliku tortu sa oslikanom „Severininom štiklom“.
Sve u svemu Travnik, Travničane i sve goste Travnika čeka jedna lijepa avgustovska sedmica sa dosta zanimljivih sadržaja, a sve to zahvaljujući ažurnosti općine Travnik.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, čitajte na Google News.