Govoreći o tome gdje smo kao društvo 30 godina poslije počinjenog genocida i godinu nakon Usvajanja Rezolucije kojom se 11. juli proglašava Međunarodnim danom sjećanja na genocid u Srebrenici te osuđuje negiranje genocida i veličanje osuđenika za ratne zločine, Mujagić je istakla da gotovo tri decenije nakon uspostavljanja mira Bosna i Hercegovina se i dalje suočava s negiranjem najstrašnijeg zločina počinjenog u Evropi nakon Drugog svjetskog rata.
Mujagić smatra da negiranje genocida u i oko Srebrenice, i pored brojnih rezolucija, te dovođenje u pitanje broja i identiteta žrtava, kao i revizionistički narativi, sprječavaju Bosnu i Hercegovinu da se konstruktivno suoči s naslijeđem rata, da uspostavi “pozitivan mir” te da razvije koncept odgovornosti – individualne i kolektivne.
– U praksi primjećujem da ljudi sve rjeđe govore iz vlastite istine, a sve češće iz uniformiranosti medijskih diskursa i narativa koji (čast pojedincima) i nisu senzibilni prema genocidu. O tim temama bi se trebalo govoriti kroz svjesnost bola i ranjivosti, koje u sebi nose transformativni potencijal – posebno kada se suprotstavljamo nacionalističkim politikama i narativima. Duboko sam svjesna da postoji nešto temeljno pogrešno i uznemirujuće u ravnodušnosti prema genocidu. Politika se svela na strategiju, na medijsku sliku, na moć bez prisustva, a mediji, nažalost, se ponašaju kao da su produžene ruke politike – podvukla je u izjavi za Fenu povodom 30 godina od genocida počinjenog u Srebrenici profesorica Nermina Mujagić.