Za Mrežu Federalne televizije govorio je o negiranju genocida, traženju nestalih i Dodikovom rezervnom sastavu policije.
Govoreći o Srebrenici, kaže da su pred 11. juli svi fokusirani na nju.
“Puno je bilo i obećanja, silni govori, na 11. juli i u danima pred 11. juli. A nama je život tamo i drugih dana poslije 11. jula i to je ono na što smo najviše i ukazivali”, kaže Duraković.
Usvojena Rezolucija o genocidu daje svoje rezultate, kaže Duraković, pojašnjavajući mnogo veći nivo obilježavanja i organiziranja događaja posvećenim 30. godišnjici genocida u Srebrenici, posebno na međunarodnom planu.
Negiranje je posljednja faza genocida i upravo ono što se dešava u Bosni i Hercegovini.
Za negiranje postoji zakon – postoji kazna. Zašto se zakon ne primjenjuje, Duraković je kazao:
“Riječ je o tužilaštvu koje, očito, ima ozbiljan uticaj politike unutar sebe. Dakle, mi još uvijek nismo, evo, i toliko godina nakon svega izgradili jaku snažnu pravnu državu u kojoj bi pravosuđe bilo nezavisno i radilo po zakonima i po onome kako bi trebalo i kako se u normalnim zemljama i dešava. Nažalost, vi ovdje vidite jednu nemoć i to je razlog.”
Na pitanje čemu će služiti rezervni sastav policije te koga će štiti, a koga progoniti, Duraković je rekao:
“Provođenju njegovih ideja. Prvo, policija Republike Srpske nije kapacitirana ni u ovome što trenutno ima. Dakle, niti je opremljena, niti je sposobna u toj mjeri. Da je on unapređivao postojeću policiju, da ne kasne tim ljudima plate i tako dalje – ovim proširenjem, očito je to njegova poruka da on sada stvara veći broj oružanih formacija. Mislim da je to jedna promašena priča u kojoj će posao dobiti određeni ljudi koji možda nisu mogli da se nekako uokvire u sistem. Da li će on sa tim rezervnim sastavom moći da provede svoju ideju, ja ne vjerujem. Jer, očito, on vidi da nema gdje nazad.”
Oko 1.100 Srebreničana se još uvijek traži, a oko 8.000 žrtava u cijeloj Bosni i Hercegovini. Ekshumacija nema, jer nema informacija.
Kako kaže Duraković, radi se o složenom zločinu u kojem je učestvovao sistem.
“Informacija nema, kao ni civilizacijske zrelosti. To je poraz za tih 8.000 ljudi koji se traže, uključujući sve žrtve, i Srbe, i Hrvate, i Bošnjake i ostale. Mislim da je minimum civilizacijske vrijednosti da jedni drugima bar to kažemo. Eto, time bi poručili da smo nekako spremni koračati naprijed zajedno kao druga civilizovana društva. Na ovaj način, da još uvijek znaju informacije, a da ne govore, mislim da to govori upravo o tom negiranju, prikrivanju i sve ono što rade svakako s druge strane”, zaključio je Duraković.
Intervju je završio emotivnim tonom i riječima:
“Mene je strah za Srebrenicu, da ona na ovakav način neće preživjeti ni za koga, ni za Srbe, ni za Bošnjake, ni za ostale koji tamo žive”, osvrćući se tako na loše uslove života, otpuštanje radnika iz firmi, te zapostavljanje osnovnih ljudskih potreba i prava.