Ona se zahvalila svima koji su podržali Rezoluciju o genocidu u Srebrenici, a onima koji to nisu učinili poručila je neka “nastave žijeti u mraku”.
“Vrlo je teško govoriti i živjeti 30 godina, nositi bol u dušama, slušajući poricanje genocida i veličanje zločinaca. Naša djeca su ubijena samo što su imala drugačija imena i zato što su bili muslimani. Cijeli svijet i Evropa su gledali i šutjeli”, rekla je Subašić i dodala da srebreničke majke nisu čekale, nego su “ustale i potražile pravdu”.
“Naša djeca su bila nevina i neko mora biti odgovoran za njihova ubistva”, istakla je predsjednica Udruženja majki Srebrenice i Žepe.
Subašić je naglasila da su preživjele majke nakon genocida imale nekoliko zadataka, a jedan je bio poseban…
“Morale smo se pobrinuti za 5.400 djece, koja su ostala kao siročad. Bez jednog ili oba roditelja. Mnoga djeca nemaju fotografije svojih očeva i često pitaju liče li na njih. Odgajali smo tu djecu bez mržnje i želje za osvetom. Naš djeca su profesori, inženjeri, govore strane jezike… pozivam majke u svijetu da uče od nas. Kad ubijete dijete jedne majke ubijete i dio nje. Nikad ne bih željela da se to drugima desi”, rekla je Subašić.
Ponovila je kako su svijet i Evropa bili nepravedni prema bh. muslimanim, kao što se slično dešava i u Palestini.
“Dok mi stojim ovdje dešavaju se ubistva djece i silovanja nečijih kćerki u Palestini i Ukrajini. Molim vas da nam se pridružite u borbi protiv poricanja zločina”, kazala je Munira Subašić na kraju govora u Generalnoj skupštini Ujedinjenih nacija, koji je izazvao glasan aplauz.