Ječam je s razlogom preživio tisućljeća jeftin je, zasitan, nutritivno bogat i odlično se slaže s povrćem, mesom i ljetnim receptima koji se kuhaju unaprijed i jedu danima. Mi ga koristimo u puno kombinacija i to posebno ljeti, od ječmene salate do brzih variva.
Ječmom su se hranili rimski vojnici
Ječam je jedna od najstarijih uzgajanih žitarica na svijetu – koristio se još prije više od 10.000 godina, a uzgajao se u Mezopotamiji i starom Egiptu. Bio je toliko važan da su ga stari Grci koristili kao osnovnu hranu za sportaše, a Rimljani su ga davali svojim legionarima. U srednjem vijeku se, pak, ječam smatrao hranom za siromašne, dok je pšenica bila “za gospodu”.
U prehrani se najčešće koristi oljušteni ječam (ječmena kaša) jer se brže kuha i mekši je za jelo. Ječam obiluje vlaknima, osobito beta-glukanima koji su poznati po tome što pomažu u snižavanju kolesterola i regulaciji šećera u krvi. Osim toga, sadrži i solidnu dozu proteina, željeza, selena i magnezija.
Još jedna prednost je to što je odličan “nosač” okusa – upija začine, temeljce i sokove iz povrća, što ga čini idealnim za variva i ljetna jela iz lonca. A kad se skuha, može stajati u hladnjaku nekoliko dana i ostaje jednako ukusan – možda čak i bolji.