Po završetku obilježavanja na ušću, organizatori planiraju i obilazak logoraškog spomenika na lokaciji nekadašnjeg logora „Betonirka“, iz kojeg je na ovaj dan, grupa logoraša bošnjačke i hrvatske nacionalnosti, upućena prema logoru „Manjača“ kod Banja Luke od kojih njih 19 nikada nije došlo na odredište.
Tog dana 1992. godine, grupa od oko 60 logoraša logora „Betonirka“ je nakon teških tortura u logoru „Betonirka“, upućena po vrelom julskom danu u logor „Manjača“ kod Banje Luke vojnim kamionom sa spuštenom i zatvorenom ceradom.
Zbog pretrpanosti kamiona, prevelike vrućine i nedostatka zraka ispod vrele cerade kamiona, 19 logoraša je ovu „vožnju“ platilo svojim životom.
Naknadano su ukopani upravo na ušću rijeke Dabar u Sanu. Nemoguće je ne primjetiti sličnosti ovakvog zločina sa fašističkim „plinskim“ kamionima iz Drugog svjetskog rata u Poljskoj, gdje su na sličan način „prevozili“ logoraše, dok su izduvne gasove vraćali u zatvorene prikolice kamiona. Slične metode, ista politika i posljedice, samo nekih 50-tak godina kasnije u Bosni i Hercegovini. Presude Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju u Hagu i Odjela za ratne zločine Suda Bosne i Hercegovine, samo su potvrdile fašističku politiku, metodologiju i djelovanje koje je očigledno samo pobijeđeno u Drugom svjetskom ratu, ali nije i definitivno poraženo – navedeno je u saopćenju Saveza logoraša u Bosni i Hercegovini.