Organizator današnjeg skupa bio je JU Muzej Alija Izetbegović, Institut za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu i Gazi Husrev-begova biblioteka.
Analizu historijskog progona na području Srebrenice dali su panelisti: direktor Instituta za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu Mumamer Džananović, profesori Amir Kliko, Zilha Mastalić Košuta, Merisa Karović-Babić i direktor Gazi Husrev-begove biblioteke Dženan Handžić.
Po riječima Zilhe Mastalić Košuta, period od 1992. do 1995. godine nastavak je svega onoga što velikosrpska politika nije učinila i postigla u ranijim ratovima i ranijim zločinima.
– Ciljevi su postignuti, ono što su željeli to su i uradili – kazala je te pojasnila da je demografska slika u Srebrenici potpuno izmijenjena. Na osnovu popisa stanovništva, 1991. godine bilo je oko 27.500 Bošnjaka, nakon izvršenog genocida, a na osnovu popisa iz 2013. godine “možemo vidjeti potpuno izmijenjenu demografsku situaciju” – navela je.
Također, smatra poraznim da se danas manipuliše činjenicama i negiraju zločini.
– Iza toga stoji Srbija koja ulaže ogromne novce, ogromne napore u svijetu da se negiraju zločin i genocid na području Srebrenice – naglasila je ona.
Na osnovu stručnog mišljenja, Mastalić-Košuta kaže da ne treba zanemariti ni događaje prije jula 1995. godine. Podsjeća da je situacija bila izuzetno teška, pogotovo od januara 1993. godine i nakon pada Cerske, Kravice i Konjević polja, kada ogroman broj raseljenih osoba dolazi u Srebrenicu, njih oko 50.000.
Posljedica svega što se dogodilo u Srebrenici, podvukla je, jeste više od 8.000 ubijenih, među kojima je i više od 800 djece.
– Bilo je čak i beba koje su ubijene u tom periodu. Najmlađa žrtva je Fatima Muhić – javnosti poznat slučaj kada je jedan vojnik Vojske Republike Srpske ubio tek novorođenu bebu, a 2012. godine su pronađeni njeni posmrtni ostaci u jednoj od masovnih grobnica – kazala je Mastalić-Košuta.
Za zločin genocida, podsjetila je, procesuirano je više od 50 zločinaca pred Haškim tribunalom i pred Sudom BiH, nekoliko je slučajeva u Republici Hrvatskoj i također dva slučaja u Srbiji.
– Međutim, u tim procesuiranjima u Srbiji ne spominje se riječ genocid, ne spominju se svi zločini koji su se dogodili i uglavnom se ta ročišta odgađaju, a zločinci dan danas šetaju slobodno i po Srbiji i u Republici Srpskoj – zaključila je Mastalić-Košuta.
Profesorica Merisa Karović-Babić je istakla da je nakon trodecenijske vremenske distance zaista važno sjećati se genocida u Srebrenici i dostojanstveno ga obilježavati.
– Ali, također je važno naglasiti da se genocid nije dogodio samo u julu 1995. godine tih nekoliko dana od 11. jula. Genocid je proces koji je trajao u kontinuitetu od 1992. godine počev od strateških ciljeva koji su usvojeni na Skupštini samoproglašenog srpskog naroda, Republike BiH, i na toj sjednici su zacrtani ciljevi koji su imali namjeru provesti genocid u djelo – istakla je.
Podsjetila je da je zločinac Ratko Mladić jasno rekao i upozorio na toj sjednici da se provedu ti planirani ciljevi, genocid i išlo se u tom pravcu od 1992. godine.
– Da podsjetim, u aprilu 1993. godine misija UN-a koja je boravila u Srebrenici konstatovala je da se tada u Srebrenici upravo dešava usporeni proces genocida – istakla je Karović-Babić.
Direktor Gazi Husrev-begove biblioteke Dženan Handžić je kazao da intencija današnjeg skupa nije organizirati samo još jedan komemorativni skup ili da utvrde neke nepoznate činjenice, već da se utvrde granice koje se ne smiju prelaziti.
– Tu smo da se još jednom potvrdi da postoje granice koje ne smijemo prelaziti i da učvrstimo našu moralnu i etičku, prije nego akademsku obavezu koja Srebrenicu čini dijelom našeg kolektivnog identiteta i moralne, civilizacijske i ljudske obaveze koja bitno nadilazi i kategorije naučnog sjećanja – naglasio je Handžić.
Dakle, poručio je, danas žele još jednom podsjetiti da je Srebrenica dio našeg kolektivnog identiteta, da je trajno sjećanje na zločin koji je počinjen prije 30 godina dio našeg akademskog, kulturnog i društvenog miljea u najširijem smislu riječi i da će se svi zajedno, a posebno ustanove kulture kao što je Gazi Husrev-begova biblioteka, morati intenzivno uključiti u njegovo obilježavanje.