Stručnjaci za međunarodno pravo navode da je upotreba takvog oružja, uprkos poznatom prisustvu velikog broja nezaštićenih civila, uključujući djecu, žene i starije osobe, gotovo sigurno nezakonita i može predstavljati ratni zločin.
Fragmenti oružja pronađeni u ruševinama kafića al-Baqa, koje je fotografirao Guardian, identifikovani su od strane eksperata za naoružanje kao dijelovi MK-82 bombe opće namjene, američke proizvodnje, široko korištene u mnogim bombardovanjima posljednjih decenija.
Veliki krater nastao eksplozijom dodatno potvrđuje da je korištena velika i snažna bomba poput MK-82, navode dva stručnjaka za oružje.
Glasnogovornik Izraelskih odbrambenih snaga (IDF) izjavio je da se napad na kafić trenutno preispituje, te da su “prije udara poduzete mjere kako bi se umanjio rizik za civile putem zračne osmatračke opreme”.
Prema izjavama ljekara i drugih zvaničnika, između 24 i 36 Palestinaca je ubijeno u napadu na kafić, dok su desetine drugih ranjene. Među poginulima su poznati filmski režiser, umjetnik, domaćica stara 35 godina i četverogodišnje dijete. Među povrijeđenima su i 14-godišnji dječak i 12-godišnja djevojčica.
Prema međunarodnom pravu zasnovanom na Ženevskim konvencijama, vojske ne smiju izvoditi napade koji uzrokuju “slučajni gubitak civilnih života” koji je “pretjeran ili nesrazmjeran” u odnosu na očekivanu vojnu korist.
Iako je pitanje šta se smatra prihvatljivim podložno tumačenju, stručnjaci ističu da bi samo cilj čije bi uništenje imalo veoma značajan uticaj na tok sukoba mogao opravdati smrt desetina civila.
Kafić je imao dvije etaže – otvoreni gornji sprat i prizemlje sa velikim prozorima okrenutim ka plaži i moru – a prilazi su bili jasno vidljivi iz zraka.
Gerry Simpson iz Human Rights Watcha kazao je: “Izraelska vojska nije rekla tačno koga je gađala, ali je tvrdila da je koristila zračnu osmatračku opremu kako bi smanjila civilne žrtve, što znači da su znali da je kafić bio pun gostiju u to vrijeme. Vojska je također morala biti svjesna da upotreba velike navođene bombe iz zraka može usmrtiti i osakatiti mnoge civile. Korištenje tako velikog oružja na očigledno prepunom mjestu povećava vjerovatnoću da je napad bio nezakonit, nesrazmjeran ili neselektivan i trebao bi biti istražen kao ratni zločinW.
Andrew Forde, docent za pravo ljudskih prava na Gradskom univerzitetu u Dublinu, izjavio je da je napad bio šokantan.
“Kada se teška municija koristi u prepunim civilnim prostorima, čak i uz najbolju preciznost na svijetu… to će nužno izazvati neselektivan ishod koji nije u skladu sa Ženevskim konvencijama”, rekao je on.
Porodični kafić al-Baqa osnovan je prije gotovo 40 godina i bio je poznat kao mjesto za odmor mladih i porodica u Gazi. Služio je mali izbor sokova, čaja i keksa.
Iako velika većina od 2,3 miliona stanovnika Gaze trpi ozbiljnu nestašicu hrane i prijetnju gladi, neki i dalje imaju ušteđevinu ili plate koje im omogućavaju da posjećuju preostale kafiće.
Luka u kojoj se nalazio kafić al-Baqa nije bila pokrivena nijednom od evakuacionih naredbi koje je izdao IDF.
Marc Schack, vanredni profesor međunarodnog prava na Univerzitetu u Kopenhagenu, rekao je: “Gotovo je nemoguće vidjeti kako se upotreba takve municije može opravdati. Ako govorimo o 20, 30, 40 ili više civilnih žrtava, to bi morala biti meta od izuzetnog značaja… Za koalicione snage u Afganistanu i Iraku, prihvatljiv broj civilnih žrtava za najviše vojne ciljeve bio je manji od 30 – i to samo u izuzetnim slučajevima”.
Trevor Ball, istraživač oružja i bivši američki vojni tehničar za uklanjanje eksplozivnih naprava, identifikovao je JDAM repnu sekciju i termalnu bateriju, što, kako kaže, ukazuje na to da je bačena ili MPR500 ili MK-82 bomba.
Još jedan stručnjak s bogatim iskustvom u novijim sukobima dao je istu identifikaciju. Treći stručnjak nije mogao dati pouzdanu procjenu na osnovu dostupnih fotografija.
Izrael posjeduje širok spektar municije i često koristi znatno manja oružja za precizne napade na pojedince u Gazi, Libanu, pa i u nedavnim zračnim udarima na Iran.
IDF je ranije ove godine izjavio da čak ni najsavremenije metode za procjenu rizika za civile nisu savršene, te da izbor municije “predstavlja profesionalnu odluku u zavisnosti od prirode cilja”.
U toj izjavi se navodi: “Dok su neki ciljevi pogodni za manje eksplozivne naprave, drugi mogu zahtijevati težu municiju kako bi se postigao uspjeh misije – na primjer, kada se uništavaju objekti izgrađeni od tvrdih materijala, veliki objekti ili podzemni tuneli”.