Umjesto da u zrelim godinama uživaju u plodovima svog rada, priče velikog dijela građana BiH, sve češće ovako počinju.
“Nemam ja uslova za život. Ja živim 20 godina pod kirijom. Valja odvojiti 200 KM. Kako? Idem čistiti nekome da bih preživjela.”
I to narušenog zdravstvenog stanja, kaže nam naša sagovornica. Državi su dali mnogo, ali država njima ne. Dok se nosioci vlasti bave političkim nadmudrivanjima i skupljanjem jeftinih političkih poena…
Narodne kuhinje pune, frižideri prazni
U međuvremenu, građani BiH su sve više gladni, a Narodne kuhinje imaju sve više posla.
Broj korisnika ovakvog vida pomoći se povećava. Na pomoć Narodne kuhinje Stari grad Sarajevo, trenutno se oslanja 622 korisnika, 11 više u ovom mjesecu. Ovo nije statistika, nego bolni odraz države.
“To su ljudi starije životne dobi, naši penzioneri. Ljudi koji imaju neku jednokratnu pomoć, a ima i ljudi koji nemaju nikakvu pomoć, što se tiče novčanih sredstava. Ostvarili su pravo na topli obrok u našoj kuhinji. Imaju hljeb, imaju voće, dvije vrste mesa… “, rekao je Amir Radeljaš, upravnik Narodne kuhinje Stari Grad.
Osnovne životne namirnice, koje su mnogima postale luksuz, dobiće ovdje. Ali, šta dalje?
“Pojeo bi čovjek suv hljeb, a valja plaćati račune svaki mjesec. Imala sam jednu nanu, čistila sam. Ne ide više, ne mogu. Ne govorim o svom stanju i bolestima. Mjesečno mi treba najmanje 200-300 KM samo za lijekove. Odakle, kako?”, kaže jedan građanin.
Da barem ima vlastiti krov nad glavom, kaže ova dostojanstvena žena, ali nadležni, i u ovom dijelu, ćute. Ništa bolja situacija nije ni u drugim bh. gradovima. Javna kuhinja, koja djeluje u okviru Udruženja “Mozaik prijateljstva” u Banjaluci, dnevno priprema između 700 i 800 obroka. Korisnici su sve češće i mladi.
“Vikendom, kada vršimo dostavu od vrata do vrata, na razna mjesta gdje ljudi žive i prebivaju, to je preko 1.200, a negdje preko 2.000. Moram da priznam da, takođe, ima i tih mladih ljudi, ljudi koji su preko noći, na različite načine ostali bez doma i sredstava za život”, rekao je Miroslav Subašić iz Udruženja građana “Mozaik prijateljstva”.
Narod se snalazi, vlast se nadmudruje
Ali i građana, koji pored posla koji obavljaju, ne mogu pokriti troškove ishrane. Tome svjedoči i visina potrošačke korpe koja je i prošlog mjeseca prešla 3.100 KM. Najviše novca odlazi, upravo, na prehranu. Ali, tu nije kraj.
“Ono što mogu sa sigurnošću da kažem, da cijene neće ići nadolje. To je jedino sto posto sigurno. One sada isključivo imaju jedan pravac, a to je prema gore. Ja znam da je ovo informacija koju ne želim ni ja da čujem – ni ja, ni moja porodica, ne želite ni Vi da čujete, ni gledatelji, ali nažalost to je gorka realnost” , ističe profesor finansija Sanel Halilbegović.
A poskupljuje sve, od cijena goriva, preko električne energije, do hrane. Od nemara vlasti, do geopolitičkih okolnosti, koje ne ohrabruju.
“Mi smo toliko mali da bi osjetili svaki poremećaj. Sigurno smo već primijetili cijene nafte i goriva, da su malo promijenjene, porasle”, kaže stručnjak za energetiku Nihad Harbaš.
Lančana poskupljenja nisu nešto što iznenađuje. Ali, ne iznenađuje više ni izostajanje socijalnog bunta jer je veliki dio građana, kako sami kažu, sam sebi prepušten. I bojkoti trgovina otišli su u zaborav. (N1)