Na taj način jedna stara kompozicija nastaviće da živi dovedena u kontekst skorašnjeg historijskog iskustva ovog naroda.
U uvodniku za aktuelizirani “Rastanak” autori su naveli:
“Instrumentalnu kompoziciju ‘Nizamski rastanak’ ugodio je nepoznati narodni autor početkom 19. stoljeća. Elegična melodija, napisana za violinu, prema šturim podacima, ispraćala je u boj ratnike: nizame. Iako sa prepoznatljivim pečatom Orijenta, pretrpjela je niz pokušaja svojatanja od strane srpske falsifikatorske propagande, te je neupućenima podvaljena kao ‘srpska pesma’, što je, naravno, besmislica.”
Tokom istraživanja uvodjenja Tanzimata (modernizacijskih reformi) u Bosni 1839-1876 Fikret Karčić je naišao na izvjesne podatke koji bacaju svjetlo na porijeklo “Nizamskog rastanka”, te ih je zabilježio.
Nizami, moderno uređena i uvježbana vojska uvedeni su u Osmanlijskog Carevini po prvi put u vrijeme sultana Selima III (1789-1807). Kako samo ime govori bili su vojska “novog poretka” (nizam-i djedid). Taj projekat je obustavljen 1807 zbog unutrašnjeg otpora projektu modernizacije. Modernizacija armije nastavljena je u vrijeme sultana Mahmuda II (1808-1839) koji je novu vojsku nazvao “Muallem-i asakir-i mansure-i Muhammediyye” (Uvježbana pobjedonosna Muhamedova vojska). Odatle će se modernizovana vojska nazivati “Mensure” vojska. Isti trend nastavljen je i u vrijeme narednih osmanlijskih sultana tokom 19. vijeka.
Uvođenje nizama, kako je poznata, išlo je veoma sporo u udaljenim osmanlijskim provincijama, uključujući i Bosnu. Razlozi su bili mnogostruki: odbojnost prema novinama, strah da nove formacije nece biti u stanju da efektivno brane teritoriju, odbijanje da se domaći mladići šalju na udaljene frontove i ginu za cijeljeve koji nisu više izgledali opravdani, itd. Znatan dio političke historije Bosne u prvoj polovini 19. vijeka odnosi se na ovaj ili onaj način i na uvodjenje nove vojske.
Poslije nekoliko decenija otpora modernizovana vojska uvedena je u Bosni tokom misije poznatog osmanlijskog alima i državnika Ahmed Dževdet-paše (1822-1895), poznatog kao predsjednika komisje za kodifikaciju serijatskog prava (Medjella). Dževdet-paša je dosao u Bosnu u svojstvu carskog inspektora i boravio u periodu izmedju 16. jula 1863 i 24. oktobra 1864. O tome je ostavio svoja svjedočenja u djelu “Tezakir” (Cevdetpasa, Tezakir, yayinlayan Cavid Baysun, Ankara: Turk Tarih Kurumu Basimevi, 1986). Prevode nekih njegovih zapisa o Bosni objavio je Hamdija Kreševljaković pod naslovom
“Dževdet pašina pisma o Bosni iz 1864” (Sarajevo, 1932). Postoje takodje i zapisi Paska Vasa efendije, sekretara Dževdet pašine misije, objavljeni pod naslovom “Bosna i Hercegovina za vrijeme misije Dževdet efendije”(Sarajevo, 1958).
Za temu o kojoj je pisao Fikret Karčić interesantan je zapis pod naslovom Tezkire no. 24 iz godine 1281/1864 (3:77-78). Dževdet paša navodi da je nakon sastanka sa bosanskim uglednicima odlučeno da se u 1281/1864 godini formira prva regimenta (alaj) nizamkse vojske jačine 1600 vojnika. Regimentu ce činiti tri bataljona (tabora) stacionirana u Sarajevu, Travniku i Mostaru.Za prvog komandanta Prve regimente imenovan je Derviš beg Teskeredžić iz Travnika.
Smotra Prvog bataljona i svečana predaja sultanske zastave (sandžak-i humajun) izvršena je u Sarajevu na Atmejdanu, ispred kasarne Nizamske vojske, 20 rebiul ahira 1281/ 22. Septembra 1864. Za tu priliku prigodnu pjesmu napisao je, prema svjedočenju Dževdet efendije, fra Grga Martić (1822-1905)(…”Saray Bosna’da bulunan latin taifesi fratoru yani reis-i ruhanisi olan ve meclis-i kebir-i eyalet azasindan bulunan Fra Gurgo Martic bu kerre Bosna asakir-i nizamiyyesi hakkinda Bosnak lisani uzere bir guzel manzume-i tesvikiyye yapti…, str.77). Dževdet pasa donosi i turski prevod ove pjesme pod naslovom “Haydi haydi sancak altina” (Dodji, dodji pod bajrak).
Pjesmu je Dževdet efendija lično dao kapetanu muzicke čete Fuad- agi da komponuje muziku u bosanskom duhu (…”Bosna havalrina muvafik….str.77). Fuad-aga, o kome nemam bliže podatke, bio je po mišljenju Dževdet paše pogodna ličnost i zavrsio je kompoziciju za dva dana. Kompozicija je izvedena prvi put na smotri Prvog tabora Prvog alaja nizamske vojske na Atmejdanu.
Sve okolnosti govore da je “Nizamski rastanak” nastao na ovaj način: fra Grga Martić napisao je tekst ,a da je Fuad aga iz Sarajeva komponovao muziku, pisao je ovo Fikret Karčić za Preporod 1998. godine.