Da je Tea oduvijek gajila strast prema pisanju potvrđuje i njen sastav iz srednje škole. Naime, pjevačica je podijelila na svom Instagramu tekst „Porodične himne“ koji je napisala kao tinejdžerka.
-Svaki kutak u ovom našeg gradu krije neku priču. Svaka ulica, park, klupa, pa tako i moja škola, idem u drugi razred gimnazije Svetozar Marković. Nema tu, iskrena da budem, nekih posebnih dešavanja, prvi čas, drugi, treći, pa veliki odmor, onda opet red dosadnih i manje dosadnih časova i tako ukrug. Rutinu naruši dramska sekcija koju pohađam ili neko drugo zbivanje. Međutim, ova škola za mene ima posebnu simboliku. Moja pokojna baka, tatina mama, bila je čestita, dobra, ali neuka žena. Svoj vijek je provela skromno živeći, boreći se da obezbijedi hljeb sebi, svojoj porodici, tačnije mom tati, mom stricu. Sa svojih 16 godina onoliko koliko ja sada imam, prije tačno pola vijeka zaposlila se kao čistačica upravo u ovoj školi.
Zaposleni su je zavoljeli, pa su dvije godine krili njeno godište jer nije bila punoljetna, dakle ona je većinu svog života provela sa ljudima koji su prije 50 godina osnovali ovu gimnaziju. Profesorima, kao i učenicima bila je miljenica, neke profesorke su je poslije radnog vremena zvale da i njima pospremi kući. Zajedno sa gimnazijom i ona je rasla, i ona se mijenjala. Uz te ljude je shvatila koliko je obrazovanje bitno, ne samo zbog boljeg života, nego i zbog sopstvenog duha i širenja vidika. To životno znanje prenosila je na mog tatu, a on na mene. To je ta čudna spona između mene i ove gimnazije. To su stare, zaboravljene olovke sa kojima se moj tata igrao kada bi ih baka donijela kući. Možda je ona upravo maštala o tome da jednog dana njena unuka sjedi u Svetinim klupama. Možda je suđeno. Možda me upravo ova škola izvodi na pravi put – napisala je Tea u svom sastavu i dodala:
-A šta je sa onim dečkom koji se igrao olovkama? Onim mršavim, crnokosim djetetom koje je u ovim prostorijama imalo prvi susret sa klavirom, kome je ova građevina bila hram, a možda i putokaz. To dijete je danas čovjek koji je dobio tu čast da komponuje himnu gimnazije Svetozar Marković koju će pjevati generacije. Tako je ova priča dobila svoj kraj. Ne, ne čitajte prethodnu rečenicu… Tako je ova priča dobila novi početak. Tea Tairović 2/7.