Kako u svojoj analizi piše Middle East Eye, Iran je dugo vremena bio rival Turskoj, ali je izraelski napad, pokrenut krajem prethodne sedmice, potpuno promijenio sliku.
“Izraelski unilateralni napad na Iran, koji nije uspio pružiti uvjerljive dokaze da je Teheran blizu razvoja nuklearnog oružja, turska javnost je doživjela kao znak da bi Izrael jednog dana mogao napasti i Tursku, članicu NATO-a duboko integrisanu u zapadnu sigurnosnu arhitekturu. Ovaj osjećaj prijetnje ponovio je i lider turske Stranke nacionalističkog pokreta (MHP), Devlet Bahçeli, ključni saveznik Erdogana. Bahçeli je upozorio da je izraelska vojna kampanja protiv Irana dio šire strategije kojom se nastoji opkoliti Turska i potkopati njene regionalne ambicije”, piše Middle East Eye.
U prilog ovom osjećaju prijetnje koji se može primjetiti među zvaničnicima Turske idu i izvještaji o tome da je, u noći napada na Iran, nekoliko izraelskih aviona ušlo u turski zračni prostor.
Iz Turske je stigla ekspresna reakcija, zbog koje su izraelski avioni napustili zračni prostor, ali je osjećaj prijetnje, kako tvrdi MEE, sada još snažniji.
“Visoki turski zvaničnici održali su dvije runde sigurnosnih sastanaka kako bi raspravili dodatne planove za vanredne situacije. Turska vojska je također pomno proučavala ratne taktike koje koristi Izrael. Sam Erdogan je reagovao na napad pozivajući regionalne lidere, kao i američkog predsjednika Donalda Trumpa i iranskog predsjednika Masouda Pezeshkiana. Također je uputio posebne pozive sirijskom predsjedniku Ahmedu al-Sharau i iračkom premijeru Mohammedu Shia’ Al Sudaniju, koji predvode kopnene susjede Turske. Turski izvještaji sugeriraju da je Erdogan posebno savjetovao da se ne miješaju u nedavnu eskalaciju između Izraela i Irana”, piše MEE.
U ovoj analizi podsjećaju i na situaciju iz septembra prethodne godine, kada je Izrael ubio lidera Hezbolaha Hassana Nasrallaha.
“Turski zvaničnici proučavali su moguće scenarije u slučaju ozbiljnog izraelskog napada i potencijalnog šireg regionalnog sukoba. Pripremili su planove za vanredne situacije, uključujući mjere protiv mogućih talasa izbjeglica. U oktobru je Ankara također započela pregovore sa zatvorenim liderom Radničke partije Kurdistana (PKK), Abdullahom Öcalanom, kako bi spriječila da ta grupa bude iskorištena kao posrednik od strane Irana ili Izraela”, piše u ovom tekstu.
Ističe se još da je Turska u prethodnih nekoliko decenija postala jedna od najznačajnijih sila na Bliskom istoku, te da je dokaz tog statusa činjenica da je SAD obavijestio Ankaru o izraelskom napadu prije nego što je pokrenut.
Za Tursku je, kako piše MEE, poseban problem bio reakcija evropskih zemalja, koje su, sudeći prema izjavama zvaničnika, stale na stranu Izraela, bez obzira na američko-iranske pregovore.
Ipak, kako navode, odnosi Izraela i Turske su i dalje dovoljno dobri da se nastavlja komunikacija Ankare i Tel Aviva, bez obzira na stav Turske prema ratu u Gazi.
Posebno se u ovom kontekstu ističe situacija u Siriji, nakon što je došlo do promjene vlasti, odnosno pada vladavine Bashara al Assada.
“Značajan izazov između Turske i Izraela bio je Sirija, jer se Netanyahuova vlada pobrinula da se usprotivi bilo kakvim turskim bazama s radarima i protivzračnim sistemima na jugu Sirije. Američki zvaničnici, zabrinuti zbog mogućih incidenata, ohrabrili su obje zemlje da održe razgovore, što je rezultiralo uspostavljanjem direktne telefonske linije između Turske i Izraela u aprilu. Razgovori su napredovali do te mjere da su turski zvaničnici uključili i sirijske predstavnike u diskusije s Izraelcima, u nadi da će pronaći zajednički jezik za zaustavljanje izraelskih napada na sirijsku teritoriju”, navodi MEE.
Dalje ističu da je “glavno pitanje bilo kontrola sirijskog zračnog prostora.”
“Ankara je odgodila svoje planove da brzo preuzme kontrolu nad bazama sve dok se razgovori o izbjegavanju sukoba s Izraelom ne završe, čime je de facto Izraelu ostavljen vremenski prozor za napad na Iran. Za Turke, to nije uključivalo turski zračni prostor. Turski zvaničnici savjetovali su Izraelu da svoja pitanja u vezi sa zračnim prostorom rješava direktno sa Sirijom, a ne s Ankarom”, piše Middle East Eye.